U svibnju 1945. godine Mila Galić se zajedno s roditeljima, bratom i sestrom u Zagrebu ukrcala na vlak. Vjerovali su da idu u Englesku, a stigli su tek do Slovenije. 'Toliki ljudi su ušli, djeca, žene, stariji ljudi, vojske, svega je bilo u vagonima. Ali nije se moglo sjediti. Samo smo stajali do Laškog', priča Mila. Kad su izašli iz vlaka, Milina obitelj se iskrala iz kolone. Osam dana skrivali su se u jednoj kući s pogledom na logor. 'Taj logor je izgledao kao jedna tvornica. Ja bih sad da dođem tamo sve opisala kako je bilo'.
>> Huda Jama: Žestoke polemike između ljevice i desnice
Osam dana logor se praznio na isti način. 'Svako jutro kamion je bio vani, pokriven ceradom. Dignuli bi ljestve gore i ljudi bi ulazili. Pokrije se cerada, maknu se ljestve, a mi gledamo. Poslije toga kad se odveze nekud, nije daleko bilo, čula se strojnica', svjedoči Mila. Desetljećima je Mila slutila kako su skončali ljudi iz vagona. Ipak, prizor iz rova Barbara kod Laškog ju je zgrozio. 'Jako sam se potresla. Sjetila sam se svega. Meni je bilo 15 godina, a kako smo mi ostali živi to je sam Bog ostavio'.
Uz Božju pomoć, vjeruje Mila, ona je danas majka, baka i prabaka. Na žalost, u jamama poput one kod Laškog ostale su 1945. godine mnoge obitelji.
-
OPASNA SITUACIJAUžas na istoku Hrvatske: Majka uključila dva uređaja istovremeno, djeca završila u bolnici!
-
VELIKA RADOSTBeba koja je promijenila statistiku: Rodilište slavi poseban trenutak
-
VJEROVALI ILI NEVIDEO Šef ruskog parlamenta prepričavao Putinu vijest s hrvatskog satiričnog portala News Bar
