Referendum je svakako riječ tjedna. Ušli smo u razdoblje kontinuiranog prikupljanja potpisa za neku inicijativu. Umjesto prijepora o broju i poziciji štandova, mogli bi se otvoriti trajni Uredi za podršku referendumu, zaposliti tamo ljude, pa da barem imamo odmah neku konkretnu korist. Ako nema novca u proračunu, moglo bi se namiriti iz plaća saborskih zastupnika koji nerado dolaze na sjednice. Ali, tome ćemo se još vratiti.
Pročitajte i ovo
Najvažnija zbivanja
Pregled tjedna: Evo što je obilježilo tjedan na izmaku
Tko se prvi sjetio?
'Ne samo da se u nas 'Igra prijestolja' snima, nego se i živi'
'Ne damo naše autoceste': Potpisi se prikupljaju u cijeloj zemlji
Zašto su zakoni do te mjere neprecizni da broj potrebnih potpisa mora odrediti Ustavni sud, a u međuvremenu se može kalkulirati i tumačiti ih ovako i onako? Možda zato što je, kad se o dotičnom Zakonu raspravljalo, Sabornica bila skoro prazna kao ovoga tjedna prilikom rasprave o Strategiji obrazovanja ili na svečanoj sjednici.
Naši zastupnici stalno kukaju kako javnost ne prepoznaje njihov rad. Ali nikako da shvate da je skoro prazna Sabornica dok se raspravlja o Strategiji obrazovanja, a čega su svima puna usta, najvidljivije ogledalo njihova rada. Ma gdje oni za to vrijeme bili.
Osim ako im Ustavni sud ne baci pojas za spašavanje, referenduma "U ime obitelji" neće biti, ali nekog oblika preferencijalnog glasovanja, vjerojatno hoće. Kad se činilo da su svi načelno za to, uz razlike u modelima, Tomislav Karamarko odlučio je biti drukčiji od drugih.
Problem je što nismo unutar godinu dana uoči izbora i promjene su moguće u zakonskom roku. Je li Karamarko odlučio biti različit jer mu ne paše još jednom u kratkom vremenu zagovarati isto što i SDP, ili ga muči kolikom bi broju HDZ-ovih birača on bio preferencija, zanimljivo je pitanje.
Svjetskom miru prijete dva rastuća straha: napredovanje islamista u Siriji i gubitak kontrole nad virusom ebole. Kobani, sirijski grad na granici s Turskom ima velike izglede postati novi Vukovar ili Srebrenica. Bit će srušen gotovo do temelja, samo je pitanje uz koliko žrtava. Amerikanci usporavaju nalete ISIS-a zračnim napadima, ali prava pomoć čeka dok se ne ugode sve političke frekvencije na tom kompliciranom području. Turska ne dopušta Kurdima iz Turske da odu pomoći svojoj braći s druge strane granice. I sukobi u Turskoj su stalni, Kurdi su prosvjedujući upali u Europski parlament.
Virus ebole začet u Zapadnoj Africi, nagriza obrambeni štit ostatka svijeta. Zaraženi umiru i na drugim lokacijama, panika je i u Makedoniji, sumnjiva je smrt jednog Britanca, hotel u kojem je odsjeo zapečaćen je i u karanteni.
Dok su hrvatski epidemiolozi u pripravnosti, briljiraju kolege kirurzi. U Zagrebu je ugrađeno prvo posve umjetno srce koje će pacijentu omogućiti život dok ne dođe na red za transplantaciju.
I još jedan plus za nas: Hrvatska je i dalje vodeća u svijetu u darivanju i presađivanju organa. Nije ni čudo što su Skandinavci zaljubljeni u naše liječnike i nude im posao na sjeveru Europe. Sjajno za karijeru, ali što reći o sustavu koji školuje liječnika za 300 tisuća kuna, a onda ne zna što bi s njim?
Ali nije našem zdravstvenom sustavu do novca. HZZO je samo na uređenje luksuzne dvorane za sastanke potrošio milijun i 200 tisuća kuna. Pa to su samo četiri liječnika! Ima se, može se.
I još jedna investicija koja, blago rečeno, nije baš pogođena. Disko - Mesnička ulica s dodanim aerodromskim efektom. Što reći, doista čudesno. Autor je očito želio da u Mesničkoj bude Božić, svake večeri.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook