Obične svakodnevne radnje za Ivana Artukovića su velik napor. Bez pomoći supruge Ivan ne može jesti, ne može se obući, ne može se okupati.
Pročitajte i ovo
Invalidska kolica njegove su noge već 23 godine. Ranjen je gelerom avio-bombe. 'Dok vi svoje dijete gurate u kolicima, mene moje dijete mora gurat ili moja supruga', kaže Ivan.
Ivanova dijagnoza je paraplegija. Ladice su mu pune lijekova. Kateter je njegova svakodnevica. S bolovima liježe i ustaje. 'Jako je teško slušati kako on pati. Koji su to bolovi. Ne znam koju noć sam zapravo cijelu noć prespavala jer uvijek čuješ bolove, jauke', ispričala nam je Ivanova supruga Renata.
Došli ste pred trgovinu u koju svi ulaze, a samo vi ne možete. Što sad?
Nakon 22 godine rehabilitacije u toplicama, država mu ih je ove godine uskratila. 'Dobio sam odbijenicu. Žalio sam se. Iz Zagreba su mi potvrdili da je moje stanje takvo kakvo je, da ja mogu sam sebe vježbati', kaže Ivan.
Danas toplice. Sutra, kaže, tko zna što. Takav odnos države prema 100-postotnom ratnom vojnom invalidu, razočarao je Ivana. 'Ja imam solidna primanja i ja mogu živjeti. Ja se protiv toga ne bunim. Ali nitko ne zna kolike mi imamo troškove', kaže.
Svoju mirovinu, Ivan bi, da može, mijenjao za izgubljeno zdravlje. 'Ja svakog pitam. Evo da mu se amputira samo jedna noga, nek taj čovjek, evo ministar, izračuna, koliko to vrijedi', kaže Ivan.
O cijeni svoga zdravlja Ivan nije razmišljao '91. kada ga je geler zauvijek smjestio u invalidska kolica.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
