Bolja Hrvatska

Oni pokazuju da se granice mogu pomicati. Jer gdje um krene, tijelo slijedi.

Piše Sanja Vištica, 13. srpnja 2015. @ 21:05 komentari

Kako bi se osobama s invaliditetom priuštio teniski turnir koji najviše vole - udružile su se mlade snage.

Ispitni rokovi i radna mjesta ovoga vikenda zamijenjena su teniskim terenom. Na njemu su zaigrali tenisači u kolicima iz različitih zemalja. Turnir je to na kojem svi daju najbolje od sebe. Zato su Bolja Hrvatska!

Servis, forhend, bekend ovim ljudima život znače. Kada je riječ o tenisu, za njih prepreka nema. Itekako su to pokazali na turniru za osobe s invaliditetom. Turniru koji se čeka cijelu godinu.

'Uvijek je jako lijepo, odlična organizacija i to potvrđuju ne samo naši igrači nego i svi stranci koji ovdje dođu, uvijek se rado vraćaju', kaže Ante Joskić, tenisač u kolicima.
Među njima je i Stancu Lonut Filisan iz Rumunjske koji kaže: 'Jako volim dolaziti ovdje! Ovo je moj najdraži turnir, dolazim svake godine. Stekao sam puno prijatelja ovdje.'

Upravo je prijateljstvo jedna od stvari koje Bojana motiviraju za organizaciju turnira. I uz stalan posao-nađe se vremena za volonterski rad.

'Teško je to opisati, tu neku ljubav prema tim ljudima i oni su u principu, usudio bi se reći, više daju nego osobe bez invaliditeta', ističe Bojan Kovač, direktor turnira Sirius Open.

MALI LABORATORIJ ZA VELIKU ZNANOST Hrvatskim znanstvenicima 2 milijuna eura za istraživanja

A kada bi i drugi dali više od sebe - lakše bi bilo i s organizacijom. Ona stoji oko 150 000 kuna, a do njih svake godine teškom mukom.

'Svake godine kažem da vjerojatno iduće godine ovo nećemo raditi jer je doslovce žicanje i onda se to održi i svi budu toliko sretni i zadovoljni', navodi Kovač.

Svi su sretni i zadovoljni već 6. godinu zaredom. Studentice Ana i Ozana svake se godine vraćaju i pomažu organizatorima. Besplatno.

Volonterka Andrea Jurčenko pojašnjava:' Pratimo njihovu igru i donosimo im voće, vode ako im treba, led, također pazimo oko kolica kad izlaze na teren i ulaze.'
I ništa nije teško.

Još jedna volonterka, Ozana Filipić, kaže: ' Kad se vidi cijela skupina mladih ljudi koja je ovo organizirala, to ti daje želju da ti ovdje radiš. Sigurno ću se vraćati i dalje.'

Ante Joskić za kraj poručuje:' Svi su dobrodošli, svi mogu probati. Stvarno ima kod nas ljudi za koje ne biste rekli da mogu uopće igrati, a igraju i to jako dobro.'

Upravo oni pokazuju da se granice mogu pomicati. Jer gdje um krene, tijelo slijedi.