"Zamolio me da mu napišem rad. Ali ja ne bi radila upravo iz razloga jer radim u srednjoj školi i ne želim drugoj djeci raditi radove jer nije primjereno. Pa sam rekla da ću vidjet' s nekim studentima neka mu naprave jer nije jedini koji to radi. Na profesorima te škole je da vide tko i kako radi radove od djece. I on ide po prilagođenom programu. S posebnim potrebama", pokušala je dotična profesorica pojasniti motiv stavljanja oglasa na društvenu mrežu, u grupu koja okuplja učenike, za portal srednja.hr.
Pročitajte i ovo
Identitet nije skrivala, kao niti činjenicu da radi kao profesorica u školi. Novinarka navedenog portala postavila joj je više pitanja, među kojima i pitanje odobrava li takve radnje. Dotična profesorica odgovorila je na takav način da se zapravo može protumačiti da uopće nije niti mislila na takvo što. Pravdala se da mu je ona profesorica i da ona rad ne bi nikad na pisala za njega te da je riječ o njezinom susjedu.
Unatoč opetovanim pitanjima o ispravnosti njezinog postupka, profesorica ustraje da ne čini ništa loše.
"Ej, on nije moj učenik. Ja njemu nisam profesor. Ja ga ne gledam tako. U svojoj školi sam prof. Van škole sam prijatelj, susjed, kolega, ako mogu pomoći, pomoći ću mu. Ako ne mogu, onda ne mogu. U ovom slučaju mu ne mogu pomoći jer NE ŽELIM sebe petljati u pisanje tuđih radova. Što me zamolila njegova majka. Jedino što mogu je pitati nekoga hoće li napraviti to što je također njihova molba. Ne vidim razloga čemu napadati mene", pravda se profesorica.
Ipak, profesorica u pitanju uvidjela je što čini loše i napokon to i priznala ali tek nakon što joj je novinarka ukazala da kao profesorica, ona ima veliku društvenu odgovornost boriti se protiv takvih stvari.
"Imate pravo", zaključila je profesorica na kraju.
