Ponovni susret nakon 16 godina. Poznata, ali davno viđena lica braće i sestara. 'Toliko mi je drago biti doma, nakon 16 godina', rekla je Marija.
Pročitajte i ovo
Bosansko tlo zamijenila je američkim 1994., kada joj je u ratnom vihoru granata ubila oca, a njoj oduzela noge. 'To će biti najteže kada odem doma u Bosnu, da vidim gdje je granata pala. Prvi put ću otići roditeljima na grob', dodala je plačući.
U novom svijetu izgradila je život; naučila hodati s protezama, zaposlila se u staračkom domu. Nakon punih 16 godina vidjela je obitelj. Oni najmlađi do sada su o Mariji čuli samo priče, no riječi nitko nije lako pronalazio.
'Misliš sve da je kroz san, kroz maglu, dugo traje, davno je bila '94', rekao je njezin brat Drago Topalović. 'Ima puno riječi koje od svega ovoga ne mogu van da iziđu', dodala je sestra Kata Matošević.
Dva tjedna boravka u mjestu iz djetinjstva brzo će proći, svjesna je. Zajednička fotografija u zračnoj luci početak je stvaranja novih uspomena, a onima najmanjima i prvih.
