Prva asocijacija na spomen hrvatsko-slovenskog graničnog spora je Savudrijska vala. Hrvatska, pozivajući se na međunarodno pravo, tvrdi da granica ide sredinom zaljeva. No, Slovenija se s tim ne slaže i želi ga cijelog za sebe.
Iako najpoznatiji, to nije jedini sporni dio granice. Bivši slovenski ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel nedavno ih je spomenuo više od 20. No, zanimljivo je da Ljubljana na sastancima hrvatsko-slovenskog mješovitog povjerenstva za granicu nikad nije službeno rekla koje su to sporne točke.
Prije gotovo 10 godina, na temelju zaključaka Badinterove komisije dogovorena je kompletna granična crta osim posljednjih sedam kilometara kod ušća rijeke Dragonje. Hrvatska je tu odustala od granice na rijeci. Pristala je na umjetnu granicu nastalu nakon Drugog svjetskog rata. Kanal sv. Odorika, Sloveniji nije dovoljan. Ljubljana traži i zaseoke na lijevoj obali kanala uključujući i kuću Joška Jorasa.
Zanimljiva točka na granici je i vrh Sveta Gera. Iako Slovenija nikad nije sporila hrvatski suverenitet, njezina je vojska ondje već više od 15 godina. Tvrde kako će se okupacija nastaviti do konačnog rješenja graničnog pitanja.
Najveći teritorijalni spor dvije zemlje vode oko Svetog Martina na Muri. Tok rijeke Drave ondje se mijenjao. Sporno je oko 8 kilometara četvornih. No, Ljubljana se i tog problema sjetila naknadno. Naime, kada se prije šest godina dogovarala gradnja graničnog prijelaza, ništa nije bilo sporno.
