Prezimenik u kojem smo svi popisani, objavljuje se prvi put u samostalnoj i neovisnoj Hrvatskoj, a prvi put u povijesti hrvatske knjige tiskana su sva obitavana naselja s prezimenima u njima.
Pročitajte i ovo
Izdanje je važno s kulturnoga i društvenog aspekta. Otkriva u potpunosti riznicu hrvatske antroponomastike i ima osobit značaj za hrvatsko jezikoslovlje, dijalektologiju i leksikografiju te za proučavanje demografske, rodoslovne, antropološke, migracijske, etnografske i statističke problematike.
"Hrvatski prezimenik", enciklopedijskog formata, s podnaslovom "Pučanstvo Republike Hrvatske na početku 21. stoljeća" (2099 str.) u prva dva sveska sadržava 114.643 prezimenske natuknice te u trećem svesku 6654 naselja s prezimenima u njima. Uz svako prezime naveden je broj nositelja dotičnog prezimena i broj obitelji istoga prezimena u naselju.
Izdanje čini posebno vrijednim opsežna uvodna studija, monografski prikaz prezimenske problematike vodećega hrvatskog onomastičara akademika Petra Šimunovića "Hrvatska u prezimenima" u kojoj objašnjava nastanak i povijest hrvatskih prezimena, nasilna preimenovanja i sudbinu prezimena u dijaspori te poticajan tekst na početku trećeg sveska "Imena hrvatskih naselja - neispričana priča".
Na knjizi su, kako kaže Šimunović, radili nekoliko godina i nastala je zahvaljujući računalnoj obradi posljednjeg popisa pučanstva (2001.). No, kako primjećuje, posao je bio mnogo lakši od rada na knjizi "Leksika prezimena SR Hrvatske" (1948.) kad je trebalo iz prašnjavih arhiva vaditi popise te onda provjeravati podatke.
"Ovakva knjiga, svojevrsni krsni list Hrvatske, objavljuje se rijetko, nastaje jednom u 100 godina, a možda iduća i neće biti tiskana, ako nas budu zamjenjivali brojkama, kako je to u nekim zemljama već pri popisu pučanstva", kaže Šimunović. Naglašava njezinu važnost, posebno danas, u vrijeme opće globalizacije, kada je miješanje i premještanje stanovništva vrlo često, te posebno kada je natalitet u Hrvatskoj dotaknuo dno.
"Prezimena su jezični i kulturni spomenik, spomenici naše narodnosne opstojnosti", napominje i navodi kako su prezimena u Hrvata najstarija, starija nego u drugim slavenskim jezicima, pa neka kontinuirano možemo pratiti od 12. stoljeća. Kako objašnjava, uzrok je splet izvanlingvističkih značajki, ponajprije društvenih. Povlašteni stalež njima je pravno baštinio imanje i povlastice, državna uprava njima je provodila imovinskopravnu kontrolu, crkvena organizacija matičarsku i drugu službu.
"U splitskom statutu iz XIV. stoljeća prijeti se globom za samovoljnu promjenu prezimena", podsjetio je.
Šimunović je svojoj studiji pridružio i vrlo opsežnu bibliografiju antroponomastičkih, demografskih, migracijskih i rodoslovnih jedinica te popise tisuću najčešćih prezimena po broju nositelja i abecednom redu.
Najčešće prezime u Hrvata je Horvat i ima ih 22.225. Svako hrvatsko nogometno igralište bilo bi dobro popunjeno kad bi se okupili svi Horvati, a slično bi bilo i s Kovačevićima - 15.835, Babićima - 13.150, Marićima - 11.617.
"Horvat kao etnonimsko prezime ne poznaje, osim Hrvata, nijedan narod u Europi", kaže Šimunović, dodajući kako se u varijantama javlja u Sloveniji, Madžarskoj, Gradišću te u Slovačkoj.
Recenzent, akademik August Kovačec smatra kako je "Hrvatski prezimenik" potreban upravo danas pri otvaranju granica prema Europi i svijetu, kad će fluktuacija stručnjaka, studenata i radnika biti golema i nezaustavljiva.
"Prezimenik je međaš od kojega će trebati započeti pratiti takva migracijska kretanja prema prošlosti i prema budućnosti", napominje. Akademik Milan Moguš, također recenzent, kaže kako su prezimena spomenici naše opstojnosti, naša memorija, te ona sama "ispisuju narodnosnu, demografsku i jezičnu povijest".
-
zločinačko udruženjeUhićenja u tijeku: Nova akcija USKOK-a i policije
-
U policijskoj postajiŠokantno otkriće: Brat osumnjičenog za ubojstvo male Danke nije umro prirodnom smrću?
-
Za Dnevnik Nove TVIvana Petrović istaknula dvije mogućnosti i poručila: "Nitko nema pravo udariti na ustavni poredak Hrvatske"
