457559
457559
457559
457559
457559

PROVJERENO na mjestu na kojem se vode neke od najhrabrijih bitki

  • , 18.11.2016., 13:06
  • Autor:
  • komentara

Ćelave glavice, povraćanja, reanimacije, zabrinuti pogledi uplašenih roditelja. Svakodnevica je to medicinskih sestra na odjelu za onkologiju i hematologiju zagrebačke Klaićeve bolnice, mjesta gdje se liječe najteže bolesna djeca. I dok od njihovog posla mnogi bježe, one ga obavljaju s ljubavlju i požrtvovnošću kakva se rijetko vidi jer to je, kažu, puno više od posla.

 
 
 
 
Vode neke od najhrabrijih bitki za život (VIDEO: Provjereno)
Vode neke od najhrabrijih bitki za život (VIDEO: Provjereno)

Njihov posao - rijetko tko želi raditi. Svi bismo se mi zdravi najradije pretvarali da takvo mjesto uopće ne postoji. Odjel za onkologiju i hematologiju Klaićeve bolnice, mjesto je na kojem se liječe najteže bolesna djeca.

Oni koji dožive, taj najgori mogući scenarij za svakog roditelja, znaju koliko je postojanje medicinskih sestara dragocjeno. Oni su netko tko će držati ćelavu glavicu njihova djeteta dok povraća, netko tko će ih maziti i tješiti dok njih nema, netko tko će im reći kako će sve biti u redu.

Na odjelu na kojem su bijele klompe i jednobojne kute rijetkost, vode se neke od najhrabrijih bitki za život. A iza malih boraca uz roditelje, one - medicinske sestre onkologije i hematologije zagrebačke Klaićeve bolnice.

Devet je sati ujutro, početak novog radnog tjedna. I dok sestra Sara ima pune ruke posla, glavna sestra odjela Tanja, obavlja papirologiju. U jedanaest godina koliko je tu, na sve se već naviknula kaže.

Tog je dana primljeno sedam novih malih pacijenata. Strka i posao koji nikada ne staje. Ali tada kažu najbolje funkcioniraju.

''Odjel je pun. Imamo kapacitet od trideset kreveta, otprilike 30 kreveta i gotovo su svi uvijek puni', govori sestra Martina.

Dva odjela na kojima su dijagnoze teške, a nada i vjera u izlječenje nešto za što se svi grčevito drže. Posebno je ovo mjesto, a posao koji one rade daleko više od posla, kaže sestra Martina.

U tri i pol mjeseca koliko su Amani i mama ovdje, sestre su već odavno postale tete, a neke od njih zaslužile su posebne simpatije.

Rabdomiosarkom - dijagnoza je koja ih je dovela u bolnicu, zbog koje je Amani izgubila kosu, a mama Aida dobila brige koje niti jedan roditelj ne želi. No sve je to, kaže, ipak lakše uz liječnike i sestre koje su uvijek tu.

''Imali smo par baš dosta kritičnih situacija u prve tri kemije, sestre vjerujte da su bdjele skupa sa mnom dan i noć, a tako oko sve djece koja su tu'', ispričala je Aida.

To se ne zaboravlja, kaže mama Aida. Njihovo: „Sve će biti dobro" riječi su koje te drže, tjeraju naprijed. ''Vjerujem u te njihove riječi jer dolaze i govore to sa sigurnošću'', kaže Aida.

A kada mama treba na razgovor kod liječnice, tu je sestra Ruža. Za mamu oslonac i sigurnost, za Amani utjeha.

Ovo je daleko više od posla. Za sestru Ružu ljubav i jedini izbor posljednjih osam godina. Bude i težih trenutaka ali nikada nije poželjela otići.

''Na koncu konca netko to treba raditi. Ne možemo baš svi reći da ne možemo, jer onda ne znam tko bi to radio'', kaže Ruža.

Sara Grgić ima 22 godine i tu je na stažu tek mjesec dana. Na odjel s kojeg mnoge mlade kolegice bježe, ona je došla namjerno, sa željom da ostane. Mama joj kaže, još uvijek savjetuje da promijeni odjel, da ode na neki koji je neće toliko psihički trošiti.

''Ja to ne gledam tako. Ja gledam da pomažemo toj djeci, da im je lakše kad ja uđem vedra i nasmijana možda, da i ako povraćaju, što je često nakon kemoterapije, ako im netko drži glavu, da nisu sami'', rekla je Sara.

Na odjelu na kojem su bijele klompe i jednobojne kute rijetkost, vode se neke od najhrabrijih bitki za život. I ovdje znaju što je zaista važno. Vjerujte im.

Komentari

Na stranicama portala DNEVNIK.hr omogućeno je čitateljima da iznose svoje komentare i stavove o objavljenim informacijama. Komentari i stavovi čitatelja ne odražavaju stajalište ili mišljenje portala DNEVNIK.hr, novinara ili nakladnika informacija u odnosu na koje se iznose. Za posljedice objavljenih komentara i stavova odgovaraju isključivo čitatelji te se čitatelji upozoravaju da na portalu DNEVNIK.hr nije dopušteno objavljivati nedopuštene sadržaje poput neistinitih, uvredljivih, klevetničkih ili na drugačiji način nezakonitih sadržaja. Navedena zabrana obuhvaća i zabranu kršenja tuđih prava intelektualnog vlasništva i korištenje tuđih osobnih podataka. Na stranicama portala DNEVNIK.hr nije dopušteno poticati, pogodovati poticanju i širiti mržnju ili diskriminaciju po bilo kojoj osnovi (na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije) te antisemitizam i ksenofobiju, ideje fašističkih, nacionalističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima. Redakcija portala DNEVNIK.hr ima pravo odmah po saznanju za nedopušteno djelovanje ili podatak ukloniti sporni sadržaj ili mu onemogućiti pristup, a za sve posljedice odgovara osoba koja je obavljala nedopuštenu djelatnost ili postavila sporni sadržaj na stranicu.



DNEVNIK.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice DNEVNIK.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice DNEVNIK.hr kliknite na gumb "Slažem se". Slažem se