Nema pravog ljetovanja bez mora. Red kupanja, pa red plaže, pa malo fine 'spize'... Tako godišnji odmor zamišlja, i prakticira, većina u Hrvatskoj. No, za neke je to sve ipak prenaporno i pogled iz njihove perspektive izgleda drugačije: prženje na suncu, pa gdje će staviti ručnik, pa buka na plaži gdje im stalno netko skače po glavi ...
Sve je više onih koji ljetni godišnji odmor odlučuju provesti u planinama. Idealne su za bijeg od ljetnih vrućina. Osim toga, planine danas nisu više samo za planinare i stare ljude kojima smeta vrućina - nude razne mogućnosti rekreacije te sportskih aktivnosti za obitelji i mlade - od pješačkih i biciklističkih staza do adrenalinskog penjanja i paraglajdinga.
BILI SMO PRVI, A SADA IDEMO PREMA DNU Kome to smetaju nudisti na Jadranu?
Tamo gdje ima jezera i rijeka posjetitelji na izbor imaju i rafting te vožnju čamcem, plivanje, pa ako žele i sunčanje, daleko ugodnije od onog na krcatim morskim plažama.
Robinzonski turizam
Doduše, Hrvatska je daleko od Austrije, Švicarske, Francuske i Slovenije koje u svojim planinama imaju podjednako dobro razvijen zimski i ljetni turizam. Za one koji tamo dolaze ljeti u ponudi su luksuzni apartmani, wellness hoteli, bazeni na otvorenom.
U odnosu na njih, na našim je planinama situacija bliža 'robinzonskom turizmu', no s druge strane, ima li boljeg načina za pravi doživljaj prirode.
Najtraženija odredišta planinskog ljetnog turizma u Hrvatskoj su Gorski kotar, Lika, Velebit. Svjedoči to i sve veći broj gostiju u tamošnjim malim hotelima i privatnom smještaju.
Gospićko područje nudi niz mogućnosti za aktivni odmor, a spoj jadranskog i kopnenog turizma su, ističu u Turističkoj zajednici, izuzetan potencijal.
Trekking, paintball, jeep safari, jahanje, streličarstvo, pješačenje, pustolovna putovanja Velebitom, plovidba čamcima kanjonom rijeke Like, 400 km biciklističkih staza - sve to stoji na raspolaganju posjetiteljima.
'Broj dolazaka i noćenja u Gospiću se povećava - prije desetak godina noćilo je oko 3000 turista, a u 2014. godini taj broj noćenja je bio 25.000. Još uvijek na prvom mjestu po dolascima su domaći turisti, slijede Talijani, Nijemci, Slovenci', ističe direktorica TZ Gospića Maja Strilić.
Fužine su još jedno poznato odredište svih koji vole šume, jezera i planine, a i jako su dobro prometno povezane. Marinko Jakovljević, direktor TZO Fužine kaže kako to malo mjesto godišnje zabilježi oko 60 tisuća posjeta. Domaći ipak najčešće dolaze na par dana dok ljeti stranci ostaju duže vrijeme, najčešće 7 dana. Broj noćenja raste po stopi do 10 posto godišnje.
Nacionalni park Sjeverni Velebit nudi više varijantu 'robinzonskog turizma'. Smještaj je moguć jedino u planinarskim domovima na Zavižanu i Alanu, koji su ograničenog kapaciteta, pa posjetitelji Parka spavaju uglavnom u okolnim mjestima (Krasno, Senj). Prošle je godine u dva planinarska doma ostvareno 3413 noćenja. Park je ukupno posjetilo 14.500 posjetitelja što je ipak nešto manje nego prijašnje četiri godine.
Samoborci na Velebitu
Ana i Dino iz Samobora odlučili su se za ljetovanje na Velebitu prošle godine. Prvi put u životu. Obiteljsku kuću na moru imaju, no nisu ljubitelji 'brćkanja' i izležavanja na plaži. Oboje priznaju - idealan odmor je ljeto na jedrilici, no zaželjeli su se nečeg novog. I odluka je pala - malo Velebita, malo Gorskog kotara.
'U stvari, ja već tri godine planinarim biciklom, recimo to tako. Član sam biciklističkog kluba 'Krpelji' iz Samobora pa sam imao prilike obići dosta brdskih područja. No, boravak šest dana u planinama ipak je nešto sasvim drugo', kaže Dino.
Za sve one koji avanturističkog duha kreću na takvo ljetovanje savjet je - dobro se pripremite.
'Moraš znati gdje ideš i što u stvari hoćeš. Da to nije baš jednostavno kad je Velebit u pitanju govori i primjer kada sam došao u Hrvatski planinarski savez i zatražio kartu Velebita, pitali su me: koju? Imamo ih 12! Kupio sam ih 6,7 i isplanirali smo rutu, uz pomoć prijatelja koji je biciklom prošao cijeli Velebit i moderne tehnologije bez koje se danas ipak ne ide u prirodu - laptop, GPS, mobiteli...', priča Dino.
S obzirom da se na Velebitu može prespavati samo u planinarskim domovima (smještaj je potrebno unaprijed rezervirati), Dino i Ana odlučili su posuditi šator i opremu za kampiranje, pa kombinirati i jedno i drugo. Naime, postavljanje šatora na području Nacionalnog parka je kažnjivo pa treba biti dobro upućen gdje je 'ničija zemlja' na kojoj si siguran, ističu.
Sve namirnice su također ponijeli sa sobom iz Samobora. I prvo ljetovanje u planinama je moglo početi. Šest dana, početna točka Lokvarsko jezero, krajnja Paklenica.
U strahu su velike oči
'Iskreno, nisam mislila da ću biti takav 'trtaroš'. Biti u šumi, u šatoru, samo nas dvoje, oko nas mrkli mrak ... I puuuno zvukova. Shvatila sam da u stvari noću jako dobro čuješ kad si vani i da ima istine u onoj - u strahu su velike oči. Najviše me bilo strah kada nam je neka životinjica protrčala po šatoru. Vjerojatno je bio miš, ali je zvučalo kao nešto veliko. Shvatiš u takvim trenucima da te od divljine dijeli samo tanka oplata šatora. I tu počinješ cijeniti i respektirati prirodu, ali kad opet svane dan, osjećaj je prekrasan, fenomenalan', prepričava Ana.
Dani su im se sastojali od šetnji, vožnje biciklom, kupanja gdje je to bilo moguće, upoznavanja moćne planine. Srećom, kiša i miš na šatoru bili su najgore iskustvo. I dobro, možda informacija koju su dobili od lokalaca da su vidjeli svježi medvjeđi izmet. No, medu ipak nisu sreli.
'Da, išla bih opet, ali s bar još dvoje ljudi. Kad si sam u divljini, postaneš svjestan sigurnosti koju ti daje grupa', zaključuje Ana.
Dino, u kojem su ipak dalmatinski geni, ističe da se more i planine ne daju komparirati - more je ipak bolje, ali i ljeto u planinama je bilo genijalno.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
