Kad Vrban natače - mimo lagva teče!

Vrbanovo, odnosno spomendan sv. Urbana, svetca koji je u hrvatskom puku poznat pod imenom Vrban (vjerojatno je posrijedi iskrivljeno ime pape Urbana I.), prema starim vjerskim kalendarima častio se 25. svibnja. Sada je to 19. svibnja. Treba, međutim, istaknuti da se u nekim mjestima i krajevima Hrvatske Urbanovo i dalje časti 25. svibnja, jer su od davnina brojne crkve posvećene tome svecu, pa je zbog tradicije zadržan taj dan kao dan slavlja, pogotovo zato što je sveti Urban i zaštitnik pojedinih mjesta (Kastav, primjerice). Sveti Urban smatra se zaštitnikom vinograda.

Pročitajte i ovo Vremenska prognoza Kakva će biti najavljena promjena vremena? Što sve možemo očekivati donosi meteorolog Ivan Čačić Crveni meteoalarm Stiže velika promjena vremena, ponegdje će padati i snijeg: U jednom dijelu Hrvatske vrijeme će biti izuzetno opasno

Pučke vremenske izreke u vezi sa svetcem Urbanom (Vrbanom) također treba povezivati s 25. svibnjem. Taj je blagdan, dakle, potkraj svibnja, kada se već zna jesu li djelotvorne travanjske i svibanjske kiše bile prisutne ili su izostale. Ako je do Svetog Vrbana vrijeme bilo sklono trsju i vinogradima, tada će, prema nepouzdanom iskustvu puka, vrijeme upravo na taj dan odrediti kakva će biti vinska ljetina. Smatra se da kiša na taj dan neće povoljno utjecati na ishod berbe, jer je trsje glavninu proljetnih kiša već dobilo i iskoristilo, pa mu sada ponajvećma treba sunca i topline. Usto, Vrbanova kiša je puku nekakav „mutan“ nagovješaj kišovitog srpnja i ljeta općenito, što šteti grožđu. Otud međimurska izreka: Kaj sveti Vrban natače, to mimo lagva teče! (lagav ili lagev je područni naziv za vinsku bačvu).

SVE KOLUMNE MILANA SIJERKOVIĆA

U vezi s tom izrekom, u Međimurju i gornjoj Podravini kola dražesna legenda. Nekad davno u njihovu je kraju vladala strašna suša. Zbog dugotrajnog i posvemašnjeg beskišja zemlja se nije mogla obrađivati, niti se moglo zasijati žito. Nije bilo ni sjetve ni žetve. Zavladala je glad i žeđ. Presušili su i najdublji zdenci, a bez vode su ostale Mura i Drava. Ljudi su se neprestance molili Bogu za spas, prestali su kleti i psovati, i nevjernici su išli na mise, a mnogi su hodočastili iu Bistricu. No, sve je bilo uzalud, jer kiše nije bilo.

Ipak, Bogu su naposljetku dosadile njihove neprestane molbe te je odlučio poslati nekoga na izviđanje stvarnog stanja u nevoljnom području. Dok je razmišljao o izboru prikladne osobe, slučajno je u nebeskom carstvu zamijetio starca koji je besposlen drijemao pod orahom. To nije bio nitko drugi nego sveti Otac, papa Urban. Odmah mu je naredio da krene u izviđanje na Zemlju i brižno ga je upozorio da sa sobom ponese vodu za piće. Urban otiđe anđelima i zamoli ih da mu napune pljoske (bućke) s vodom, što oni i učine. Kad je već krenuo na put, sreo je „gazdu“ nebeskih podruma, svetog Vinka, koji se začudio što Urban nosi vodu, kad je mogao dobiti vino, koje na velike blagdane pije osobno Bog i brojni svetci. Zato naredi anđelima da izliju vodu iz pljoski i napune ih vrsnim vinom. Teško natovaren najboljim vinom, Urban krene na dalek put prema Zemlji. U međuvremenu na Zemlji je, uključujući i Međimurje, pala obilna kiša, i sve se začas promijenilo. Kiša je namočila zemlju, vegetacija je naglo niknula i brzo probujala, a mlinovi na potocima i na Muri ponovno su proradili. Urban se začudio: Bog ga je poslao zbog suše, a od nje ni traga. Pomislio je da je spasonosna kiša nastala iz vode što su je anđeli izlili iz njegovih pljosaka. Ljudi su brzo zaboravili na prijašnju nevolju i na molbe i prisege Bogu, pa više nisu bili bogobojazni, smjerni i obzirni. U čudu su i pomalo zlurado promatrali starog, iznemoglog svećenika, kako s naporom vuče teško posude s vinom, pa su ga počeli ismijavati. Sveti Urban se rasrdio. Žalio je svojeg truda za boljitak nezahvalnog puka, pa je svekoliko preostalo vino izlio u jarak! Pritom se zarekao sljedećim riječima: „Od svugdje gdje bih vam ja točio, neka vam u bačve ne teče!“ I, tako, od onda do sada.... Ljudi su se htjeli iskupiti, pa su najvišim brjegovima nadjenuli ime po njemu, jednako kao i najpovoljnijim položajima za vinograde, te brojnim kapelicama, ali uzalud. Kakva god bila suša, ako na Vrbanovo pada kiša, to vinogradima ne koristi nego naprotiv šteti. Zbog toga vina neće biti više, niti će biti bolje. Zato se u Međimurju i diljem sjeverozapadne Hrvatske,u kajkavskom govornom području kaže: „Kaj sveti Vrban natače, to ne teče v lagev, nego mimo njega!“