Kolumna Hrvoja Šalkovića: Glasno mi je, sine, podere mi uši!

Već dva desetljeća slušam umne ljude i mutavce junajted kako nariču nad lošom strategijom turizma, u kojoj nema glave niti repa, u kojoj svako mjesto, svaka regija puše u svoj rog i vuče na svoju stranu, u kojoj nema jasne niti poveznice što to kao turistička zemlja nudimo u globalu, koji je naš ključ prepoznatljivosti, a da to nije samo galeb koji lebdi iznad šljunčane plaže. Htjeli smo da lice našeg turizma dobije neku formu, a ne da popuši šamarčinu svaki puta kada kakva skupina mladih, što ti ga znam, Španjolaca zaluta pod Velebit ili Biokovo, pa kaže – ovo je raj na zemlji, ali što sada, u milu materinu?

Pročitajte i ovo Kolumna Hrvoja Šalkovića Treba li facebook-prijateljevati s partnerom ili bračnim drugom? Kolumna Hrvoja Šalkovića PMS je PMS je PMS, to je tako kako je, drži gaće kada krene, i nema heroja koji tu može išta napraviti

Svi smo htjeli da se to nekako oformi, poveže i dobije nekakav smisao.

Jesmo li jug Turske, za koji znaš da ćeš doći u jedan od trilijun monopoli stil hotela koji su se naredali na dvije stotina kilometara obale, gdje je jeftino, gdje je pješčano, gdje točno znaš što ćeš raditi ujutro, što navečer, i možda nije bajno, ali ima uniformirani sadržaj? Jesmo li to?

Jesmo li Kostarika, koja je zemlja u koju se slijevaju milijuni turista koji će obilaziti sve te nacionalne parkove, džugle, visjeti po čeličnoj užadi, udarati veslima kanua, surfati i s one pacifičke i s one karipske strane, biciklirati, hajkati, zavlačiti se u špilje i pod slapove? Jesmo li kao oni, kao Kostarika kojoj točno znaš koje je lice turizma, znaš što ćeš raditi ujutro, što navečer, sve je pod zajedničkom kapom i točno znaš koji profil turista ćeš zateći u njoj?

Kolumne Hrvoja Šalkovića

Jesmo li htjeli neku nit poveznicu za sve naše vale, gradiće i zaljeve, a da to zaista nije samo ta dosadna varijanta sunca, mora i ničeg drugoga?

Jesmo li pokušali progurati elitni turizam, izgraditi trilijun hotela, velebne rizorte, milijun golf terena? I to smo pokušali, ali nije išlo. Kada sam vidio da i taj koncept propada, psovao sam sve po spisku aktivistima koji koče razvoj… ma kakav razvoj… koji koče scenarij koji će nas možda spasiti od toga da za koju godinu kolektivno ne pocrkavamo od gladi. Najprije sam bio ogorčen, ali onda sam pokušao razmisliti kako bi bilo da neki poduzetnik na mom Cresu krene one rajske plaže pretvarati u privatne, i da krene graditi golf teren iznad Valuna. Prvi bih dojurio tamo sa sjekirom i sasjekao ga kao burek za ovdje. Prezajeban smo mi narod da bi se u ime rezorta i elitnog turizma odricali 'naše obale'… mada je šipak naša, to su samo uvale i maslenici, isto za mene i kakvog bugarskog ili nepalskog putnika namjernika.

I onda, konačno, u naše turističke živote sletjela je nit poveznica znana kao – festivali elektronske glazbe. Umag, Poreč, Zrće, Split, Hvar, to sve pršti od DJ scene, nekoliko stotina tisuća partijanera željnih deranja bubnjića prodefilira Pagom, ocean njih sjati se na Ultru. Pa onda sva manja mjesta uz obalu ukapiraju što je đir, i u svakom konjak baru vikendom nastupa DJ kao imitacija Calvina Harrisa za siromašne. Postali smo zemlja elektronske muzike, i vjerujte mi, za Zrće su me na putovanjima pitali i Argentinci i Čileanci i Danci. Svi su čuli kako je Hrvatska zemlja vraški dobrih partija elektronske glazbe. Nama starijima to izgleda kao znanstvena fantastika, ali sva ta svjetska klinčadija od dvadeset i kusur, ne povezuju nas sa kemijskom olovkom, s kravatom ili dubrovačkim zidinama. Povezuju nas s imenima liste DJ maga, s mega klubovima kakvih je na Jadranu sve više.

Odgovaralo to vama ili ne, dobili smo lice hrvatskog turizma, dobili smo šablonu i uniformu, kako bi se to reklo – brendirali smo se kao destinacija partijanja.

Ima li tu para? Ima, naravno. Ima li dovoljno da nas izvuče iz ekonomskog gliba? Nema naravno.

Ali svatko tko je ukapirao sustav povući će iz čitave priče kunu ili dvije. Čak i baba Manda iz Vodica i baba Luce iz Škuncinih stanova. I one će naslagati koju kunu.

Ali kukaju.

- Glasno mi je, sine, podere mi uši. 

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook