I dok je Zoran Milanović svoje partnere okupio, HDZ to još čeka. Iz SDP-ove koalicije ispali su Laburisti koji su kako kaže Zoran Milanović bili „korektni partneri“, ali čini se kako u političkom smislu nisu pokazali više od „korektnosti“. U retoričkom smislu, još i manje. Teško da prosječni birač uopće zna tko vodi Laburiste, a kamoli da nabroji nekoliko važnih članova te stranke i njihovih izjava. Može se reći da u proteklom razdoblju Laburisti i nisu ostavili retoričkog traga.
Pročitajte i ovo
No, oni koji jesu, i to više nego ikad prije, neki su od članova stranke HSP AS. Pravaši su u posljednjih 6 mjeseci dobili medijskog prostora, javnih nastupa i govorničkih istupa više nego ikad prije. I jedino što se po tom pitanju može reći jest: nažalost! Neke od izjava Pere Ćorića, glavnog tajnika stranke ili predsjednika Ivana Tepeša, vrlo lako zaslužuju mjesto u antologiji najvećih retoričkih promašaja. Jedna od takvih je ona o raspelu u Saboru: „Krajnji cilj i san HSP AS-a je da Hrvatska prestane biti sekularna država i da u Saboru stoji križ od tri metra, u Poljskom je od dva. Ako se više od dvije trećine Hrvata izjašnjava katolicima, onda to moramo i poštivati". Dakle, činjenicu da se Hrvati izjašnjavaju kao Katolici vidi kao argument da Hrvatska prestane biti sekularna država. Primjer je to potpuno pogrešnog uzročno-posljedičnog zaključivanja i dokaz kako je zdravorazumska argumentacija nepoznat pojam glavnom tajniku stranke. I izjava kojom se pokazuje kako su u visoku politiku ušli s vrlo niskom retorikom.
Čitav je niz izjava Pere Ćorića koje pokazuju ne samo nedostatak govorničke vještine već i nedostatak logičnog, razumskog promišljanja – nužnog uvjeta za postojanje ikakve argumentacije u govoru. Služi se on pogrešnim analogijama, primjerice, kada je podsjetio Andreja Plenkovića koji je favorit medija i javnosti za novog predsjednika HDZ-a: na onu izreku da onaj koji u konklavu uđe kao papa uglavnom izađe kao kardinal, služi se pogrešnim korištenjem argumenta autoriteta: HSP AS je peta najjača stranka u zemlji jer ima Tepeša i njega: Imate Tepeša kao prepoznatljivo ime i mene. Nama je dovoljno staviti ime i prezime imat ćemo mandate. Navodeći sebe kao argument za uspjeh stranke na izborima, Pero Ćorić ne pokazuje samopouzdanje (jer ono mora biti utemeljeno na političkoj vjerodostojnosti i konkretnim rezultatima) već zapravo ispada smiješan.
No, kako to u političkoj retorici često biva, nedostatak razumskih argumenata i logičnog zaključivanja, nastoji se kompenzirati čitavim nizom etiketa pa se govori o „salonskim ljevičarima“, „komunističkim uznicima“, „medijima koji manipuliraju javnošću“….
Ivan Tepeš, predsjednik te stranke nekim je čudom dobio visoku političku funkciju, a tijekom obnašanja te odgovorne uloge njegova se retorika uglavnom svodila na „opravdavanja“ govora mržnje za što je bio optuživan, na objašnjavanje kako politika njegove stranke nije „fašistička“, a najviše vremena potrošio je ograđujući se od tuđih, neprimjerenih izjava te ustaških poklika „opravdavajući“ i sebe i svoje istomišljenike postojanjem „dvostrukih mjerila“ te činjenicom da se „stalno iznosi jedna strana priče“, da se stalno njega nastoji ocrniti i diskreditirati.
U takvim slučajevima, mudar bi i elokventan govornik, iskoristio medijski nastup i minute u Dnevniku pa argumentirano objasnio svoju stranu priče. No, argumentacija Ivana Tepeša neodoljivo podsjeća na osnovnoškolske rasprave u kojima učitelj zbog nediscipline kritizira samo njega, a ne i onog s kojim sjedi u klupi. I zaključak je kako učitelj baš na njega ima pik. Takva se argumentacija trebala prerasti i prilagoditi ozbiljnim političkim raspravama u koje su, čini se, hrvatski pravaši zalutali.
Izgleda kako je stranka sa 150 godina pravaške tradicije (kako to sami vole isticati) spala na dva političara koja se teško snalaze u retorici 21. stoljeća.
Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.
