Karamarka i Šimonovića uhvatila je panika

Pročitajte i ovo Počela je paljba FOTO Milinović objavio golišave fotografije sebe i ministra Habijana: "Za usporedbu evo slika, da se ne moram skidati pred vama" Provjereno donosi U Hrvatskoj žive superljudi? Istovremeno rade kao ministri i penju se po akademskoj ljestvici: "Jesmo li došli do toga da je netko na funkciji odjednom toliko pametan?"

Ministri Karamarko i Šimonović u dnevnome tisku tvrde da su oni najpopularniji i najomiljeniji ministri u Vladi! Ljudi, građani Hrvatske jednostavno ne vole HDZ-ove ministre, lakonski zaključuju u novinama. Istraživanje, koje je očito po želji ministra  Tomislava Karamarka namješteno i izmišljeno, još je jedan pokazatelj panike koju je u javnome prostoru stvorio bivši ministar gospodarstva Damir Polančec.

>> Karamarko za 'Polančecove reflektore' čuo iz medija

Kad razgovaram s ''običnim'' ljudima, prijateljima, poznanicima, susjedima - dakle ljudima koji politiku na razini dnevnog informiranja konzumiraju površno i usput, jer svoje mišljenje imaju čvrsto formirano, ministri koje najčešće spominju su: Milinović, Šuker i donekle Kalmeta. Što je i logično. Milinović vodi zdravstvo, resor koji je životan i za koji su svi zainteresirani, a Šuker vodi finacije za koje su također itekako zainteresirani. Prema njihovim reakcijama, Milinović im je smiješan, za neke nedefiniran, za neke loš, a za neke dobar skupa sa svojom reformom zdravstva. Šuker uglavnom polovici mojih susjeda i znanaca ide na živce, polovica vjeruje u njegove sposobnosti. Kad su financije u pitanju, najviše vjeruju guverneru Rohatinskom, i svi za njega znaju. Tko je Karamarko, a posebno Šimonović nemaju pojma, ili im treba desetak minuta da se sjete. Ovo moje privatno, ad hoc i ulično-usmeno istraživanje vjerodostojnije je od onoga koje je ministar unutarnjih poslova naručio u novinama u kojima ima utjecaj. Sa sobom je upakirao ministra Šimonovića, koji je pak isto tako u nedavnoj izjavi novinama upakirao njega. I jedan i drugi nisu došli na čelo svojih ministarstava demokratskom voljom, već oktroirano, nakon ubojstva Ivane Hodak. Zanimljivo je da su uz sebe, na listu popularnosti stavili i premijerku. U njezinu stvarnu popularnost ne dvojim, ali se isto tako nadam da je shvatila poruku s naslovnice, koja bi glasila: 'Nek Vam ne pada na pamet nas dirati''. Sve to, ponavljam, dolazi nakon javnih sumnji koje je izrekao Polančec, a koje se tiču zloporabe sustava kaznenog progona u slučaju Podravka.

Sanaderova logika: Sve što pođe po zlu, 'pušit' će ministri

Mislim da je ovako, skrivena iza tzv. ankete, objavljena i naručena poruka krajnje nepristojna. Ministar Karamarko, baš kao i ministar pravosuđa, sastavni su dio Vlade koju je narod odabrao na demokratskim izborima, i ako je više ne poštuje i ako nije ispunila ni minimum danih obećanja, tu će Vladu i njezine ministre kazniti legitimno - na sljedećim parlamentarnim izborima. I nije pristojno izmišljenim istraživanjima podrivati tu istu Vladu koja im je, ponavljam, mimo volje naroda, dala priliku da pokažu što znaju. Točnije, tu priliku dao im je Ivo Sanader vođen logikom 'sve što pođe po zlu, 'pušit' će oni, i briga me, jer nisu moji ljudi'. Premijerka nakon loma poslije Sanadera nije se imala vremena njima baviti, a nakon što sklopi veliku sliku, ona ima mandat i smijeniti ih, kao što ima mandat smijeniti bilo kojeg drugog ministra u Vladi.

>> Polančec pojačava napad na Mesića: Idem do kraja!

Bio lopov ili ne (to neka utvrđuje sud ako je dovoljno nezavisan od politike da to utvrdi, u što čisto sumnjam) Polančec je iznio teoriju koja kaže otprilike sljedeće: Anonimne prijave pisane su stručno i to u posljednjih nekoliko mjeseci. Po njima su odmah i revno rađeni izvidi i na kraju svakoga je bilo pitanje: A gdje je tu Polančec? Kad se vidjelo da ga nema, napisana je sljedeća anonimna prijava o tajnom serveru kojim je uprava Podravke bila tajno povezana s ministrom gospodarstva. Kad se utvrdilo da ni toga servera nema, sve se svelo na reflektore na nogometnom igralištu. Polančec smatra da je time, perfidno i zloporabom kaznenog aparata, pokušan politički udar. Ova njegova teorija ne mora biti istinita, ali je svakako logična. To on sam potvrđuje riječima prema kojima je on bio najlakša meta i najslabija karika za razbucavanje vladajuće koalicije. Nema snažnu stranačku bazu u županiji iz koje dolazi, čuvar je koalicijskog sporazuma i deklarirani prijatelj ključne koalicijske spajalice - Josipa Friščića.

Britanija i sateliti su zaljubljeni u Šimonovića i Karamarka

Zanimljivo je i to koje zemlje podupiru ovakvu borbu protiv korupcije temeljenu na ignoriranju zakona i promociji prijekih sudova. Upravo one koje su nam blokirale poglavlje pravosuđa - Britanija i sateliti. Predstavnici tih zemalja - čula sam nedavno u Bruxellesu - 'zaljubljeni' su u Karamarka i Šimonovića. Riječ je, dakle, o zemljama kojima zbog njihovih interesa i koncepcije širenja Unije odgovara što veći politički kaos u Hrvatskoj. Dijametralno suprotna razmišljanja mogu se čuti od npr. Nijemaca (koji na našu sreću imaju dominantan utjecaj u idućem mandatu Europske komisije op.a.) i Francuza. Oni nisu 'zaljubljeni' u Karamarka i zacijelo ne vjeruju izmišljenom istraživanju objavljenom u utorak.

Polančec je također kazao da je nakon otmice Zagorčeva sina održan sastanak s hrvatskim menadžerima kojima se sugeriralo da ista stvar prijeti njihovoj djeci. Todorić, Šelendić i drugi, među kojima i uhićeni predsjednik Podravkine Uprave, Marinac tada su pristali angažirati privatnu tvrtku ministra unutarnjih poslova da im radi tzv. korporativnu zaštitu. Ministar Karamarko je, prema vlastitim riječima, preuzimajući funkciju izašao iz svog privatnog biznisa. Je li u njemu bio i kao šef obavještajnih službi - ne znamo, ali imamo pravo sumnjati da je u Podravci zapravo obavljan paralelni obavještajni rad. I te sumnje bi trebalo provjeriti.

Policijska uprava zagrebačka je posložena kao da ju je autorizirao organizirani kriminal

I u konačnici, zbog čega je Hrvatska teškom mukom i uz bezbroj paski Bruxellesa 2002. godine reformirala policiju. Policija je reformirana upravo stoga da bi bila depolitizirana. Od 2002. ministar i njegovi državni tajnici su isključivo političke osobe, menadžeri bez ovlasti utjecanja na operativan rad policije ili komentiranja te iste operative. Za operativu je zadužen ravnatelj Policije kao prvi profesionalac sustava. Reforma policije trebala je ne samo na papiru, već i u stvarnosti biti poruka njezine nezavisnosti. Ali to se nije dogodilo. Danas 2009. ministar unutarnjih poslova više od bilo kojeg svojeg prethodnika izravno i javno utječe na operativan rad policije, a njegov državni tajnik šeće po USKOK-u nekoliko trenutaka prije privođenja osumnjičenih u aferi Podravka. Policijska uprava zagrebačka kadrovski je posložena kao da ju je autorizirao sam organizirani kriminal. Zakon se krši pred očima i ušima svih nas i nikome ništa. Vlada ne reagira, ne reagira ni nadležni saborski odbor, ne reagira ni većina novinara. Je li to zato što se cijela ta naša borba protiv korupcije svodi na udaranje po slabijima da bi se zaštitili pravi igrači, oni koje je novac organiziranog kriminala doveo na vlast? I još se k tome smjelo serviraju izmišljena istraživanja o popularnosti, koja u sebi sadrže čak i suptilno, fino skriveno upozorenje premijerki. Ma stvarno sramota!

>> Arhiva kolumni Ivane Petrović