Kapetan Danko Matulović 16. veljače ukrcava se na kontejnerski brod CMA CGM BENJAMIN FRANKLIN i na poziciji zapovjednika tog jednog od najvećih kontejnerskih brodova na svijetu zamijenit će Velibora Krpana, kapetana koji je ovim brodom početkom godine izazvao euforiju diljem SAD-a.
Pročitajte i ovo
Danko Matulović (51) tako još uvijek boravi u svojem domu. Živi u Splitu i u malom mjestu Zavala na otoku Hvaru. Plovi već više od 30 godina.
'Moj prvi brod je bio motorni brod 'PRIŠTINA' tada u vlasništvu splitske kompanije 'Jadroslobodna'. Bio sam ukrcan u svojstvu pripravnika za časnika palube ili što bi rekli u pomorskom žargonu - kadet', opisao nam je Danko Matulović svoja prva pomorska iskustva te dodao kako bi na tu temu mogao napisati roman.
'U svakom slučaju je bilo jako jako drugačije nego u današnje vrijeme. U nekim stvarima jako napornije, ali bilo je i dosta lijepih događaja. Jedno je sigurno - svaki je početak težak, a u ta doba je bilo teško, ali i puno veselije', rekao nam je.
Kapetan Matulović posljednjih pet godina plovi na brodovima kapaciteta 11400 TEU, dužine 363 metara, širine 45.6 metara i maksimalnog gaza 15.52 metara. Zadnja dva ugovora bio je u komandi broda CMA CGM CENTAURUS. No, sad ga očekuje ukrcaj na jedan od najvećih - CMA CGM BENJAMIN FRANKLIN, 18000 TEU, dužine 400 metara i širine 50 metara.
Upitali smo ga kako izgleda upravljanje tako velikim kontejnerskim brodovima i javi li se ponekad strah.
'I to je tema koja se ne da baš opisati u dvije riječi. U svakom slučaju jako je složeno, ali s dobrom posadom i dobrim menadžmentom od strane firme sve je puno lakše. Odgovornost je, naravno, ogromna u svakom smislu, uzimajući u obzir ljudske živote, sigurnost i vrijednost samog broda, a da ne spominjemo mogućnost ekoloških katastrofa.
Što se tiče straha, pa da, prisutan je, jer nasi stari su znali reći - samo budala se ne boji. Stres je jedan od najvećih problema današnjih pomoraca i svatko se nosi na svoj način s tim. Osobno preporučavam duge šetnje po mogućnosti u prirodi, malo jogginga, čitanje neke vam omiljene literature, druženje s obitelji i dragim osobama', savjetuje ovaj iskusan pomorac.
Možete li opisati situaciju koja vas se tijekom karijere posebno dojmila ili na koju ste posebno ponosni?
Kapetan Danko Matulović zaposlen je u jednoj od najvećih pomorskih kompanija u svijetu - CMA CGM, koja ima sjedište u Francuskoj. Kompanija zapošljava više od 22 tisuće ljudi i upravlja s više od 470 kontejnerskih brodova. CMA SHIPS HRVATSKA je dio ove kompanije, ima sjedište u Rijeci i zadužena je za upravljanje ljudskim resursima u jugoistočnoj Europi.
Posebno sam ponosan na svaki moj ugovor koji je završen u redu bez havarija i da su svi članovi posade zdravi i bez ikavih nesreća i ozljeda. Opasnosti je puno, more je oduvijek opasno i svatko ga mora poštovati jer inače ugrožava brod, posadu i okoliš.
Bilo je dosta situacija kojih se čovjek rado sjeća kao sto su pohvale od strane firme za uspješno obavljen posao, raznih kontrola, renoviranje nekih brodova, plovidbe kroz opasna područja... Nažalost, pamte se dobro i grube stvari, a najgore je kad netko od posade smrtno strada iz raznih mogućih razloga. Moram spomenuti mojeg preminulog kolegu koji je znao reći: 'Najteže je ostati normalan'.
Kako ste se prilagodili na život odvojen od obitelji?
Život bez obitelji? Da budem iskren, kako se itko može na to priviknuti. Ne znam nikoga tko se na to priviknuo. Mnogi će reći da jesu, ali u suštini, kad se malo zagrebe ispod površine, nije nitko. Jednostavno, to je takav život i posao i malo po malo more vam uđe u krv i svaki odlazak je sve teži i teži, a opet ploviti se mora.
Kad sam počeo ploviti ostajalo se na brodu mnogo duže, po 7 do 9 mjeseci, dok se kod kuće ostajalo 2 do 3 mjeseca. Znalo se ostajati i duže no nekako se to polako smanjilo na 6 mjeseci. Negdje od 1997. smo počeli s ugovorima 4 mjeseca na brodu i 2 mjeseca doma (vrlo često bi se dogodilo da to bude 5 mjeseci na brodu), što je bilo veliko olakšanje za sve nas. Moja današnja kompanija mi je omogućila, od prije dvije godine, da radim po sistemu 3 mjeseca na brodu i 3 mjeseca doma i zahvalan sam na tom sistemu jer mi se to čini kao dobitna kombinacija.
Kad se vratite na kući kakav je osjećaj?
Osjećaj je, jednom riječju, neopisiv, i svaki put je sve jači. Kao da se čovjek rodi iznova svaki put. Sjetite se pjesme Olivera Dragojevića: 'Ča će mi Copacabana, Akpulko i Madrid...'
Možete li u kratkim crtama opisati kako izgleda jedan vaš radni dan na brodu?
Vrlo su različiti radni dani na brodu, jer ovisi u kojem je brod području. Ako je brod na otvorenom moru, odnosno oceanu, i plovi po lijepom vremenu, onda je to jedan mirni radni dan koji počinje oko 7 ujutro i završava oko 17 sati, s time da mu je dužnost kontrolirati trećeg oficira palube koji je u straži od 20 do 24 sata. Ostavlja se uglavnom noćna zapovijed za oficire koji su noćnoj straži.
Ako brod plovi u području koje je dosta prometno, sve se iz temelja mijenja, jer kapetan mora bit spreman u svakom momentu 24/7 preuzeti upravljanje brodom. Prilazi i uski kanali koji vode do nekih luka znaju uzeti i preko 8 sati upravljanja, a tu su i ostali tekući poslovi koji se ne bi smjeli zapostaviti na dugo vremena. Tako da je radni dan zapovjednika vrlo relativan pojam i mora se planirati unaprijed. Npr. ako se očekuje da brod ulazi u područje nevremena ili slabe vidljivosti, preporučljivo je da zapovjednik bude odmoran i svjež prije plovidbe u takvim uvjetima, jer ne zna se točno koliko dugo će morati biti na dužnosti. Moram spomenuti da takozvana papirologija okupira veliki dio vremena svakog pomorca i nažalost zadnjih godina obujam posla se povećava.
Koliko posao pomorca može biti zanimljiv i zabavan kapetan Matulović nam je pokušao dočarati i fotografijama koje nam je poslao, a na kojima se vidi kako su na njegovom brodu tuljani odlučili potražiti odmor. Ovaj poseban prizor zabilježen je u Long Beachu (Los Angeles) u trenutku kad su tuljani potražili odmor na brodskom pramcu.Matulović nam je ustupio i fotografiju dupina u skoku koji je snimljen na prilazu San Francisco Pilot stationa.
