Nakon što je naš portal prvi prenio dirljivo pismo nezaposlene djevojke, napravili su to i ostali hrvatski mediji, a ono je ubrzo došlo i do Hrvata u Kanadi i dalekoj Australiji evo sada i intervjua s njom.

'U šoku sam. Plačem, ne znam dal od sreće ili jednostavno iznenađenja... Ne mogu vjerovati da je ovo tako brzo odjeknulo. Hvala Vam što ste objavili moje pismo. Napisala sam ga u očaju, nadajući se da će ljudi čuti moj glas, ali i glasove mojih kolega i kolegica te svih koji od očaja više ne mogu normalno funkcionirati. Ovo je sigurno san :)', napisala je autorica pisma portalu eMedjimurje nakon što je njezino potresno pismo odjeknulo Hrvatskom. 

'Ugodno sam se iznenadila jer je većina ljudi svojim komentarima potvrdila ono što sam navela u pismu. Naravno, bilo je i negativnih komentara. Neki su komentari potvrdili da zapravo mnogo ljudi nije razumjelo moje pismo ili možda nije shvatilo situaciju u kojoj se nalazim jer sami nikada nisu bili u istoj ili sličnoj situaciji. Najviše me nasmijao komentar da sam ja zapravo 'umjetna', da sam izmišljotina neke stranke i da je pismo propaganda koja pokušava srušiti vladu Zorana Milanovića :)', rekla je djevojka u intervjuu za eMedjimurje.

Djevojci su odlučili pomoći brojni ljudi iz Hrvatske, Slovenije, Kanade pa čak i Australije. 'Pa većinom su se javljali ljudi koji već nekoliko godina žive ili su živjeli u Kanadi, Njemačkoj ili Australiji. Željeli su mi prenijeti svoja iskustva, dati mi savjete što mi sve treba za emigraciju i dati mi pokoji savjet kako doći do posla u tim zemljama. Mene je najviše zanimalo koliko se kvaliteta njihovog života popravila nakon emigriranja i jesu li sada sretni. Najbolji odgovor koji sam dobila je bio onaj iz Kanade: 'Nemoj očekivati da ovdje teče med i mlijeko. Ovdje se jako puno radi. Ali ovdje od tog rada možeš živjeti normalno, kao slobodan čovjek'. A to je upravo ono što ja želim – nikakva bogatstva, slava i luksuz, samo normalan život bez straha od gubitka posla i bez straha od bijede i siromaštva', kaže 27-godišnjakinja.

'Nalazimo se u našim najboljim godinama, u onima u kojima možemo pružiti najbolje i najviše od svojeg rada i od sebe, a te godine prolaze na burzi i u čekanju posla. Pitam se zašto ljudi ne shvaćaju da je mladima emigracija postala jedini izlaz iz ove muke. Kažu da smo nesposobni naći posao i snaći se. A kako da se to mi 'snađemo'? Ne možemo više govoriti o izboru i o slobodi, sada govorimo samo o preživljavanju, žongliranju plaćom od 3.000 kuna, a troškovi su 5.000 kuna. Evo, za dva tjedna se idem naći s kolegama s faksa jer nam je to posljednje zajedničko druženje prije nego 90 posto nas ode iz zemlje. Neke ću vjerojatno vidjeti posljednji put. I nisu jedini, svi govore o napuštanju Hrvatske', kaže djevojka.

Posebno ju je, kaže, frustrirala nepravda prilikom različitih natječaja za poslove u državnim institucijama. 'Ja sam se prije mjesec dana žalila na jedan natječaj, radilo se o administrativnom poslu u zdravstvu, no dobila sam odgovor u kojem piše da je odjednom cijela ta ustanova, u koju sam se prijavila na natječaj, na godišnjem odmoru. Sada je već službeni rok za predavanje žalbe prošao. I, kako onda nešto postići ili ispraviti nešto', kaže djevojka.

Ilustracija (Foto: Thinkstock)

Ubrzo, kaže, ide na razgovor za posao u ured gradonačelnika Preloga, mjesta odakle dolazi. 'Jer se zanimaju za rješavanje moje situacije. Sljedećeg tjedna idem kod njih na razgovor. Ja, kakva jesam, odmah sam počela zvati i kontaktirati nezaposlene mlade ljude s područja Preloga da mi pošalju svoje životopise kako bih onda sve zajedno predala gradonačelniku s namjerom da ne pomognem samo sebi, već i ostalima u sličnoj ili istoj situaciji. Ja sam se zahvalila svima koji su me odlučili kontaktirati, bez obzira na njihove namjere. I najmanji savjet ili riječ ohrabrenja pomaže. Vjerujte mi, kad nemate ništa, topla riječ ohrabrenja daje vam snagu da nastavite dalje', kaže djevojka.

Otkriva i znači li to da će pružiti još jednu priliku Hrvatskoj. 'To je teško pitanje. Naravno da želim ostati u Hrvatskoj i tu jednog dana osnovati obitelj i pomagati roditeljima. Za mene je Međimurje najljepše mjesto na svijetu i želja mi je u Prelogu otvoriti neki mali poslić i pomoći zajednici u kojoj sam odrasla. No meni i dalje stižu odbijenice. S druge strane, savjetnica u HZZ-u me sama uputila na emigracijske programe. Moj dečko je u petak dobio otkaz i sada je pitanje hoće li se on moći zaposliti. Već smo prije pričali o Kanadi kao mogućem izlazu iz naše situacije, no tu smo mogućnost uvijek ostavljali za 'crne dane', ali sada su došli ti crni dani i Kanada nam se čini kao jedini izlaz. Ja bih pružila Hrvatskoj priliku kada bi Hrvatska pružila priliku meni', kaže ona.