'ZAŠTO PROMJENE USTAVA?
Imali smo Ustav koji je odgovarao potrebama svoga vremena. Na neki način je bio i ustav tranzicijskog društva. Sada je novo vrijeme. Nastale su brojne društvene promjene. Demokratski standardi u Europi su podignuti. Sustav vladanja doista mora biti, u suvremenom smislu, od ljudi za ljude i zbog ljudi.
Postoje ogromni otpori društvenim promjenama društvenih skupina koje drže političke, socijalne i ekonomske monopole. U mnogim segmentima organizacija države i pravila društvenog upravljanja izopačena su i služe dijelovima političkih elita, nepotrebnim birokracijama, posrednicima umjesto građanima. Neki politolozi nazivaju ih klijentelističkom Hrvatskom. Današnja politička pravila funkcioniraju u korist društvene manjine.
Istraživanje čiji su rezultati danas prezentirani govore da moramo građanima dati snagu i šansu jer postoji jasna društena većina koja traži promjene. Ta se nesporna većina ne može dovoljno jasno oglasiti u političkom sustavu niti artikulirati svoja očekivanja na način koji bi imao refleksiju u političkom, pravnom i gospodarskom sustavu.
Istraženo je koliko građana želi ukinuti županije i uvesti 5 do 8 regija!
PREFERENCIJALNO GLASOVANJE
Da građani žele drukčiji izborni sustav pokazuje i izuzetno velik broj potpisnika zahtjeva za referendumom koji, uz ostala pitanja, uključuje i potrebu uvođenja preferencijalnog glasovanja.
Ne govorim o osobama, ili paketu raferenduma o kome imamo različita mišljenja. Govorim o građanima i principima. 380.000 građana koji su potpisali referendum jer žele političare na izborima birati imenom i prezimenom reprezentanti su, vjerujem većine građana koji više žele participirati u političkom životu i donošenju političkih odluka. To je prevažno pitanje. Ljudi su suštinski u pravu i traže da se više uključe u demokratski proces.
Nedopustivo je da smo više demokratske standarde i veće mogućnosti izbora omogućili građanima pri izboru zastupnika u Europski parlament proteklog svibnja, nego što ih imamo u izborima za svoj, Hrvatski sabor.
Potrebno je hitno poručiti građanima da političke stranke i izborni sustav u zemlji ne služe za nametanje kandidata predodređenih od političkih elita, nego da će već sljedeći saziv Hrvatskog sabora u znatno većoj mjeri reflektirati volju građana. Ne smijemo dozvoliti da se i oko promjene izbornog zakona u Saboru, u narednih mjesec dana koliko još preostaje za dogovor, dovede u pitanje pozicija o kojoj govorim i da postane instrument za političke igre i na kraju izigravanje volje građana koja je sada svima jasna.
Zašto sam tražio da se uvede preferencijalno glasovanje odmah?
Moj prijedlog Ustava ide puno dalje od preferencijalnog glasovanja. Prijedlog obuhvaća izbor polovice zastupnika imenom i prezimenom, većinskim sustavom, uvodi preferencijalno glasovanje u izboru druge polovice zastupnika koji se biraju sa stranačkih lista, jača i bolje artikulira referendum. Novi Ustav treba omogućiti i da građani svojim potpisima stave neko pitanje na dnevni red Sabora te bi trebao ojačati unutarstranačku demokraciju. A uvesti odmah preferencijalno glasovanje, ma koliko ono bilo simboličke naravi, važno je zbog poruke građanima da smo spremni na promjene i da ćemo već u idućem sazivu imati sastav Sabora koji bolje reflektira volju građana. Valja izbjeći utisak da se čak i takva minimalna gesta demokratskog otvaranja prema volji naroda izigrava i beskrajno odgađa. Da, slažem se, preferencijalno glasovanje neće spasiti državu. Ali odbijanje da se uvede preferencijalno glasovanje kao i svi pokušaji smiješnog, zamotanog izmotavanja jedne naše velike stranke podsjećaju me na legendarnu izreku Sv. Augustina koji u spisu "O Božjoj državi" kaže. "Kada sam bio mlad molio sam - O Bože podari mi krepost i umjerenost, ali ne odmah".
Zadovoljan sam reakcijama javnosti i zastupnika u Saboru na moje pismo predsjedniku Sabora gospodinu Leki. Mislim da smo se svi dobro razumjeli. Vjerujem da ćemo uskoro vidjeti i prvu malu, ali simbolički važnu pozitivnu odluku iz značajnog paketa ustavnih promjena koje predlažem.
O ZAHTJEVIMA NARODA
Nezadovoljni su niskom razinom otvorenosti sustava i niskim stupnjem odgovornosti političkih faktora, skupom i neefikasnom organizacijom države i radom ključnih institucija. Povodom nekih odluka koje su posljednje vrijeme donešene temeljem postojećih zakona i koje se odnose na status zastupnika u Hrvatskom saboru, prepoznaje se očigledan i dramatičan vrijednosni raskol između stavova javnosti i zakonskih rješenja na osnovu kojih je Sabor bio prisiljen donositi odluke. Taj se raskol sve više vidi i kao raskol građana i politike, građana i političara.
Taj proces je već i u fazi izrade ukazao na to da gotovo na svim ključnim pitanjima građani iskazuju radikalno nezadovoljstvo postojećim zakonskim i ustavnim rješenjima u postocima koji govore o njihovom opravdanom osjećaju isključenosti iz procesa demokratskog odlučivanja, posebice o tome govorimo kada je riječ o izborima. Građani nisu ništa manje jasni i kada se radi o birokraciji koja buja ne samo na državnom nivou, nego i u županijama, općinama, agencijama i širi se, unatoč odlukama Vlade i Sabora, unatoč krizi, unatoč otkazima u industriji i poduzetništvu. Ona raste poput gljiva i izaziva probleme. Ponegdje je prerasla u prave društvene metastaze. Tu više ne pomažu antibiotici. Potrebna je odlučna institucionalna, socijalna i tržišna kirurgija.
ZAŠTO GRAĐANI TRAŽE PROMJENE U STRANAČKOJ DEMOKRACIJI?
Moć odlučivanja i utjecanja na odluke morama vratiti izvornim nositeljima demokracije: građanima u svojstvu glasača, stanovnicima regija zarobljenim u paukovoj mreži općina i županija, članovima političkih stranaka koji rade u Saboru. Rana je politička znanost prepoznala potencijalne devijantnosti stranačkih parlamentarnih sustava. Montesquieu je zahtijevao jasnu podjelu izvršne, zakonodavne i pravosudne vlasti kako bi spriječio monopol nad jednom od triju vlasti i njenu zlouporabu. Razvidno je kako dio struktura u političkim strankama pokušava oslabiti takvo razgraničenje te putem klijentelističkih i političkih mreža utjecati na pravosuđe i izvršnu vlast, potvrdivši poznati Michelsov „željezni zakon oligarhije". Primjeri korupcije na vrhu države koje smo uspješno razmontirali u prethodnim godinama izravan su izraz takvog "parasustava". Pogledamo li rezultate istraživanja vidjet ćemo da članstvo svih značajnih stranaka u Hrvatskoj ima osjećaj da su žrtva takvog oduzimanja ovlasti. Zato je tolika podrška preferencijalnom glasovanju.
ZAŠTO GRAĐANI TRAŽE DECENTRALIZACIJU HRVATSKE?
Čuli smo ovih dana veliko zalaganje i srčanu obranu opstanka postojeće paukove mreže županija i općina.
Podaci iz najnovijeg istraživanja Ekonomskog govore isto što i zahtjevi građana iz istraživanja IPSOS Pulsa.
Proračuni općina, gradova i županija sudjeluju s oko 15,8 posto u prihodima i 14,6 posto u rashodima nekonsolidirane opće države ili oko 6,4 posto u bruto domaćem proizvodu. To se u teoriji naziva stupnjem fiskalne decentralizacije. U Hrvatskoj je on i dalje relativno nizak i središnja država ostvaruje većinu javnih prihoda i troši najveći dio javnih rashoda. U usporedbi s prosjekom ostalih 27 zemalja Europske Unije, Hrvatska je u skupini visoko centraliziranih država.
Grad Zagreb ostvaruje 29 posto, 20 županija 16 posto, 126 gradova 39 posto i 429 općina 16 posto ukupnih prihoda lokalnih proračuna u Hrvatskoj. Postoje izrazite razlike u fiskalnim kapacitetima između županija, gradova i općina. Najveći broj županija ostvaruje niže prihode od gradova, te većine općina. Iz naše analize prihoda i rashoda može se zaključiti da su lokalne jedinice visoko ovisne o prihodima od poreza i pomoćima iz proračuna. Općine i gradovi ne mogu utjecati na razinu tih prihoda pa je i fiskalna sloboda lokalnih jedinica u ostvarivanju vlastitih prihoda relativno mala. Lokalne jedinice najmanje prihoda ostvaruju od svojih vlastitih poreznih prihoda.
TKO SUDJELUJE U DEMOKRATSKOM PROCESU PROMJENA USTAVA?
U izradi demokratskog i modernog ustava moraju sudjelovati stručnjaci poput pravnika, sociologa, ekonomista, politologa, stručnjaka za teorije sustava. Taj proces konzultacija nastavljamo dijalogom koji vodim danas. Važno je mišljene građana. Atenjani na Agori, Rimljani na Forumu su to još davno pokušali. Hrvati su, ako u to doba možemo govoriti u nacijama u današnjem smislu, pokazali takvu volju prema pisanim dokumentima. Sjetimo se statuta dalmatinskih gradova, dogovora u Zagrebu od 19. travnja 1273., ili u Podbrižanima kod Benkovca 1350. Moderan iskaz političke volje kojom se stvaraju temelji nacije svoje začetke ima u zasjedanju Narodne skupštine iz 1848. godine u Narodnom domu u Zagrebu. Tada su se prvi put u povijesti sastali predstavnici svih društvenih slojeva koji su predstavljali Kraljevinu Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, a cilj njihovog sastajanja bio je prihvaćanje dokumenta pod nazivom Zahtijevanja naroda. Kako danas stoji sa Zahtijevanjem naroda?
Suvremena društvena znanost pomaže nam da narod pitamo izravnije i češće. Zato danas imamo vrhunske agencije za ispitivanje javnog mnijenja. Današnja prezentacija govori nam o mišljenju i zahtjevima naroda koji moraju naći svoj izraz u najvažnijem dokumentu nacije.
Kao rezultat ozbiljnog i odgovornog rada angažiranih stručnjaka, proces izrade prijedloga ustavnih promjena došao je u fazu u kojoj traži provjeru šireg kruga stručnjaka, političkih faktora i javnosti. Moj stručni pravnički tim, sastavljen od vrhunskih profesora ustavnog prava, više-manje je dogotovio inicijalni tekst Ustava. Taj ću tekst, kao polazište, staviti na kritičku raspravu stručnjacima s različitih područja i najširoj javnosti. Prije nekoliko dana službeno sam obavijestio predsjednika Sabora o započetom poslu na izradi novog Ustava kojeg namjeravam uputiti u Sabor u prvom kvartalu iduće godine. U procesu izrade demokratskog, modernog ustava, koji će biti izraz ne samo narodne volje današnjice, nego i potreba budućnosti važne su demokratske institucije i predstavnici političke volje građana. Prije i iznad svih Hrvatski sabor. Svi sudionici, uključujući i parlamentarne izvanparlamentarne stranke, Vladu, znanstvene i kulturne institucije trebaju sudjelovati u tom procesu. Sada je ključno uspostaviti dijalog. Pitanja i problemi koje hitno moramo riješiti nisu samo u nadležnosti Vlade nego traže nacionalni konsenzus. Traže jačanje Sabora.
Sabor je mjesto gdje se postižu dogovori, gdje se stvara nacionalni konsezus. Želimo li provesti ozbiljne društvene promijene moramo naučiti da je Sabor mjesto za dogovore, a ne samo za političke sukobe. U narednih godinu dana u Saboru morat će se definirati temelji novog društvenog ugovora koji će stvoriti pravedniju i uspješniju Hrvatsku. Drugu Republiku, ako hoćete.
Namjera mi je raditi na pripremama s puno strpljivosti i tolerancije, spremnosti da se čuje svaka mudra riječ. Jer strpljivosti je najbolji suputnik mudrosti. Na kraju procesa o konačnom tekstu novog društvenog ugovora odlučit ćemo demokratskom voljom nacije. U Saboru, na referendumu ili možda kao što čine neke zrele demokratske nacije u Europi: i u Saboru i na referendumu.
ZAŠTO SAM OPTIMIST, ZAŠTO VJERUJEM U SNAGU HRVATSKE DA PROVEDE PROMJENE?
Pogledate li trednove vidjet ćete pad ugleda, a ponegdje i namjerno rušenje ugleda ključnih institucija u zemlji. Ako je Sabor prisiljen zbog zakonom definiranih obaveza donositi odluke, ponekad i jednoglasno, protiv kojih je 96% građana onda je jasno da to vodi u kompromitaciju političkog sustava, u kompromitaciju Sabora kao središnjeg povijesnog simbola demokracije u Hrvatskoj. Takve zakone moramo hitno mijenjati.
Zbog svega navedenog, smatram da svi politički faktori u zemlji imaju odgovornost djelovati bez odlaganja. Došao je trenutak za pozitivno artikuliranje političke volje i energije. Potrebne ozbiljne promjene Ustava i sustava, ne smiju polaziti od skrivenih strategija i nametanja parcijalnih interesa. Ali, priprema cjelovitih promjena ne smije biti razlog za odgađanje jednostavnih odluka koje je moguće donositi odmah i sada. Zbog toga sam Vas danas pozvao na ovu prezentaciju rezultata i razgovor o budućnosti zemlje. Da čujem vaše komentare, kritike i prijedloge. Pozvao sam sve političke snage u zemlji koje su pokazale sposobnost generirati prijedloge za promjene. Nisam radio nikakvu ideološku, institucionalnu ili neku drugu selekciju. Nisam gledao samo na veličinu članstva nego i na veličinu ideja. Pozvao sam i predstavnike znanosti, javnosti, akademije. Pozivam Vas na otvoren dijalog, na traženje riješenja, na kritiku. Nemojmo dozvoliti da granice naše vidnog polja postanu granice našeg svijeta. U protivnom ćemo učiti na greškama, a "teško je učiti na velikim pogreškama", rekao je Karl Poper. Skupo je učenje na propuštenim šansama za demokraciju, skupa je cijena koju plaćaju neke nacije i države zbog odbijanja oligarhija da čuju glas promjena. Vodimo dijalog kako bismo stvorili snažno otvoreno društvo, kako bismo učili kroz dijalog i dobili priliku djelovati kroz moderan demokratski sustav 21. stoljeća.'
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
