Robert Pende slovi za "nesmjenjivog" pomoćnika ministra. Političke garniture dolaze i odlaze, a on svoj posao, a ne, kako kaže, funkciju iako ga imenuje vlada, obavlja već 16 godina. U "Kockici" je tako dočekao i desetog ministra turizma - Garija Capellija.


Roberta Pende Vlada je krajem veljače razriješila i ponovno imenovala pomoćnikom ministra turizma koji vodi Ured za konkurentnost.

Dočekali ste i svojeg desetog ministra pa Vas nazivaju svojevrsnim rekorderom u Hrvatskoj. U čemu je tajna vašeg uspjeha?

Ima ljudi u ovom ministarstvu koji su tu i duže od mene, ali nisu, doduše, na poziciji pomoćnika ministra. No, ni ja nisam došao na to mjesto, pa je možda i to dijelom razlog što sam uspio opstati na tako odgovornoj poziciji koja se doživljava jednim dijelom i političkom. U ministarstvu sam prošao sve; od najnižeg stručnog suradnika, višeg savjetnika, šefa kabineta do pomoćnika ministra. Taj moj uspon u službeničkom dijelu trajao je sedam, osam godina, i uz rad i upornost, došao sam i ostao na poziciji pomoćnika ministra.

Jeste li ikada bili politički angažirani?

Ne. Radio sam u Ministarstvu unutarnjih poslova od 1991. do 1993. i u to doba mi nismo ni smjeli biti stranački angažirani. Politiku doživljavam isto kao ozbiljnu stvar, i možda bi se u nekoj lokalnoj zajednici od nekog tko je akademski obrazovan očekivalo da se politički angažira, no u gradu Zagrebu to nije nužno. Ja sam se orijentirao na ovo, to je moja profesija, ali politika ne.

Ipak, je li Vam bliži HDZ ili SDP?

Imam svoju političku orijentaciju, ali taj dio ću zadržati za sebe.

Možete li usporediti rad ministara koji su prošli kroz ministarstvo? Izdvojiti neke specifičnosti...

To bi bilo neprofesionalno, ali uvijek sam našao način da surađujem s ministrima. Uvijek sam znao ocijeniti kada mogu sam donijeti odluku, a kada se trebam konzultirati s ministrom. I uvijek je njegova bila zadnja bez obzira na moje stavove koje se nisam libio izraziti. I nije bila rijetkost da se nismo složili, no on ima i politički kontekst i zna zašto se neke odluke donose.

Važnije je kakav je netko čovjek nego je li stručan

Je li bilo lakše raditi s ministrima koji su dolazili iz struke?

Uvijek je važno kakav je netko čovjek. Ministri su političke osobe. Čak je koji put to važnije nego koliko poznaje struku. Ima političku poziciju i može progurati neke stvari koje su od interesa za sektor i to zna biti važnije od toga koliko je involviran u sektor. Svatko tko dođe na mjesto ministra, mora brzo reagirati i uputiti se u sektor, nije to kvantna fizika. Bitnije je da osjeća problem, njegovu važnost nego da ga u detalje pozna.

Krajem prošle godine došli ste na skup ugostitelja kao izaslanik ministra gdje su vas izviždali.
Kako ste se tada osjećali?


Nije to meni bilo prvi put u život. Često ljudi nisu zadovoljni s rješenjima koja država nudi. Na neki način bio sam spreman na to. Svakako nije bilo ugodno, ali čovjek mora biti spreman na to, bez obzira slaže li se s nekom politikom ili ne, tu ste da branite stav vlade. Meni je s njihove strane možda i razumljiva njihova reakcija, ali mislim da je bila neprimjerena.

Jesu li se u međuvremenu smirile strasti?

Smatram da ugostitelji trebaju svoje interese ostvarivati i dalje i zalagati se da poboljšaju svoju poziciju i konkurentnost na tržištu. To je potpuno legitimno, treba iznaći načine kako kompenzirati štete od povećane stope, ali budimo iskreni, takva je stopa bila prije tri godine. Zamislite da nekom sektoru ponudite tri godine diferencirane stope? Svatko bi bio zadovoljan s tim. Velika većina je ostala u postojećem režimu kad govorimo o uslugama smještaja i prehrane tako da to nije toliko drastična promjena za sektor.

No, sektor ima velikih problema sa sezonskom radnom snagom. Postoji li mogućnost da će Hrvatska ostati bez domaćih sezonaca, da će ih morati naveliko uvoziti? I Vi ste svojedobno radili kao sezonac...

Od 14-e godine radio sam kao sezonac. Moj prvi posao u turizmu je bio servirka. To je pomoćni radnik u kuhinji. Dogodio se jedan nezgodan slučaj da su se servirke polile juhom i netko je trebao čistiti tanjure i čaše pa je grupa nas rođaka pomagala u hotelu. Nije to bilo loše, dobro smo se najeli sladoleda i dobili neki novac. Od te godine pa do kraja fakulteta radio sam kao sezonac.

Golf igrališta poput nuklearne centrale

Najveći problem hrvatskog turizma je njegova sezonalnost. Problem je puno širi od stalnih sezonaca za koje je sada uveden cenzus. Ova godina je takva kakva je, a hotelijeri su spremni i kompenzirati razliku koja i nije toliko velika, za one koji su imali veće plaće. Do kraja turističke sezone iznaći ćemo rješenje i za stalne sezonce.

Kad je u pitanju radna snaga, turizam je jedan od pogođenijih sektora. Radimo cijeli niz soft mjera; od edukacija, prekvalifikacija, stipendiranja djece... Na HZZ-u je preko 200 tisuća nezaposlenih i nadamo se da ćemo naći one koji će htjeti raditi u turističkoj sezoni. Rješavanje problema moguće je uz komplet mjera, a ne da uvezemo 20.000 radnika za sezonu, iako je i takva intervencija moguća. Kada bismo produljili sezonu na 10 mjeseci, onda radnici ne bi imali interes odlaziti negdje drugdje. No, to nije nešto što se rješava u godinu dana.

Upornost je bitna. Ponekad se vrtiš u krug. Kad se vratim unazad par godina, pitam se kako su uopće ti investitori opstali kod nas.

Kako produljiti sezonu? Zašto se Hrvatska tako sporo odmiče od “sunca i mora” kao dominantnog turističkog proizvoda?

Nema recepta koji bi mogao biti revolucionaran. Imamo značajnih problema kad su u pitanju investicije - dobivanje određenih dozvola, cijeli niz parafiskalnih davanja. Treba nam što veći udio tržišta, a što manji udio politike kad su u pitanju gospodarski projekti. Kada stvorimo konkurentne uvjete - kada nam kompletno pravosudni i državni sustav profunkcionira, nećemo morati imati Zakon o strateškim investicijama.

Imamo problem neusklađenih zakona i zato moramo pribjegavati drugačijim rješenjima kako ćemo realizirati neki projekt. Interesa investitora ima jako puno, mi smo jedna od najperspektivnijih zemalja za investicije u turizmu na Mediteranu. Kada stvorimo konkurente uvjete, tada ćemo imati i dužu sezonu, i kvalitetnije sadržaje koji će kompenzirati nedostatak sunca i mora. To je odgovornost svih razina vlasti, ne samo države.

Imate primjer golf igrališta. Kod nas se stvorila klima - kad gradite golf igralište kao da gradite nuklearnu centralu. U Europi ima oko 7000 golf igrališta, kod nas imaju - dva. A mi smo najbliža zemlja najjačim emitivnim tržištima u kojoj se golf može igrati cijelu godinu. Treba prepoznati potencijale određenog kraja i na tome graditi ponudu, tako se stvara jedna destinacija.

Vodimo računa da ne napravimo greške koje su napravili neki na Mediteranu. Ne bojim se betonizacije jer kod nas stvari nisu usmjerene isključivo na kapital. Nama se apartmanizacija, ako je i bilo, dogodila u stambenim zonama. Svi smo mi postali ljudi koji žive na obali i svi smo pomalo sobarice. No, privatni smještaj ima važnu ulogu, nudi jednu toplinu i nude izvornu uslugu po kojoj smo prepoznati.



Možete li izdvojiti neki projekt koji nije na popisu strateških investicija, a koji je u pripremi?

Jedan je projekt Prukljan, kod Skradina. Riječ je o golf resortu, zona je to o kojoj se dugo raspravlja, na državnom zemljištu, a ozbiljni i jaki investitori su zainteresirani. Koordiniramo projekt jer je u pitanju složeni natječaj. Tender je u pripremi, a vrijednost projekta je više od milijardu kuna. Tu je još jedan golf resort u Istri - Larun. Ima puno projekata, a u fokusu nam je da se maksimalno angažiramo u pripremi projekta na državnoj imovini.

Japanci obožavaju Vukovar

Bi li se Hrvatska trebala odrediti hoće li biti destinacija za masovni ili tzv. elitni turizam?

To je jedna lažna teza koja se nama nameće - mi ćemo biti mješavina i jednoga i drugoga. Nema dvojbe da ćemo na Brijunima razvijati ekskluzivniji turizam nego na Rabu, ali to ne znači da ćemo razvijati masovni turizam u pejorativnom smislu.

Prošla sezona bila je u mnogo čemu rekordna. Kakvu možemo očekivati ove godine?

Imamo značajan rast već u ovom trenutku sa svih ključnih tržišta - Njemačke, Italije, Slovenije Francuske. No, kad je riječ o glavnoj sezoni, tu je mali prostor za rast. Važnije je, a to se pokazuje kroz unaprjeđenje proizvoda i investicije u sadržaj i kvalitetu smještaja, da financijski rastemo puno brže od fizičkog prometa. To znači da ostvarujemo bolje cijene na tržištu. To je ključ.

Postoje li neka nova tržišta kojima se otvaramo?

Intenzivirat ćemo aktivnosti u Kini, Koreji i Rusiji. Svako tržište je zahtjevno za sebe i treba imati proizvod koji tamo prolazi. Primjerice, imali smo analize za Japance i mislili smo da im možemo ponuditi toplice. Onda je došao njihov stručnjak iz Japana, koji nam je rekao: gospodo, nisu za njih vaše toplice. Oni kao lopoči plutaju u bazenu i slušaju cvrčke, a mi imamo adrenalinske parkove. Japancima je top destinacija Vukovar, prirodne ljepote, vole gradove i posebno vole - tržnice.

Kada će građani Hrvatske imati mogućnost dobiti CRO karticu? U kojoj je fazi taj projekt?


Plan je da kartica bude operativna do kraja godine. Moramo vidjeti eventualne zakonodavne intervencije, moramo razgovarati i s poslodavcima, da ih animiramo da imaju interes uplaćivati novac za tu namjensku potrošnju.

I za kraj, gdje ljetujete? Kako najradije provodite godišnji odmor?


Doma, na Rabu. Odem do prijatelja, ako ulovim vremena. Moj odmor je relativno kratak, i svi u to vrijeme imaju posla, gužva je, pa najradije ostanem doma.