Ima tri diplome, na putu je i četvrta, a tridesetogodišnja Ives Vodanović Lukić iz Ploča, na burzi je rada. Usavršavala se i u inozemstvu. No, umjesto ponuda za posao, na njezinu adresu stižu - odbijenice.


Povijest umjetnosti, komparativna književnost, geografija - smjer baština i turizam - na svim tim diplomama stoji Ivesino ime. Uskoro će i na četvrtoj, onoj s teologije. Ni uz taj popis, nikako ne može do posla.

"Prijavila sam se na više od trideset različitih natječaja", kaže Ives. Na molbe ili ne dobije odgovor ili dobije odbijenice. Razlozi su bizarni.

"Nepriznavanje geografije na natječajima gdje se traže društvena zanimanja do toga da zbog neprilaganja vjenčanog lista nisu bili sigurni u moj identitet. Zatim nepriznavanje TEOFL međunarodnog certifikata za engleski jezik koji se priznaje uistinu svuda u svijetu", kaže Ives.

Četiri mjeseca je provela i na akademiji za razvoj kulturno-turističkih proizvoda u Anconi. Ni to nije pomoglo. "Uistinu ne sjedim doma i ne čekam da me netko pozove, razvila sam i razvijam i dalje sama svoj projekt kulturnog turizma za obogaćivanje ponude kulturnog turizma u Zagrebu", naglašava Ives.

Radi i honorarno, ali, kaže, na tome se budućnost graditi ne može. "Ova situacija uistinu je teška zbog toga što si čitavo vrijeme u statusu Quo, ne možeš planirat - ni bližu a kamoli dalju budućnost", pojašnjava.

Ostavlja to gorak okus u ustima nakon godina odricanja. "Stvarno imam što reći, imam masu ideja, projekata i mislim da bi neke stvari mogla pokrenuti, promijeniti, ali jednostavno za to nemam šansu", kaže Ives.

I to u zemlji koja bazira svoju ekonomiju na turizmu, koja ima toliko kulturne baštine koja je turistički neiskorištena. A humanističke znanosti, smatra Ives, baš tu imaju puno za reći.

"Sve više mojih kolega koji su bili najbolji studenti, najperspektivniji u svojim strukama - odlaze i to vrlo vjerojatno bespovratno odlaze i nekako se uistinu pitam, tko će to sve sutra raditi, tko će mijenjati Hrvatsku na bolje?", pita se na kraju Ives.