Po čemu se mozgovi ubojica poput ovih navedenih razlikuju od uobičajenih i zašto termin hladnokrvni ubojica nije samo jezična figura?
Pročitajte i ovo
Slučaj Srđana Mlađana:
Tijekom školovanja Mlađan je počinio nekoliko krivičnih djela, psihijatrijskim vještačenjem utvrđena je adolescentska kriza s psihotičnim elementima.
Stručnjaci su bili izrazito protiv disciplinskog kažnjavanja u popravnoj ustanovi. Uz ambulantni tretman uspješno je pohađao srednju školu i bio uzoran sportaš. Njegov trener kaže kako je sisački hrvački klub bio njegov drugi dom. Sa 16 godina bio je juniorski prvak Hrvatske u hrvanju.
Nepravdom, kaže njegov trener, nije osvojio zasluženu titulu sportaša godine. U njemu je nešto puklo. Kako se kasnije pokazalo, odlučio je da će svijet za njega saznati na drugi način.
Prvo dvostruko ubojstvo počinio je sa 17 godina. Kao mladi punoljetnik, kojem je tada nedostajalo 66 dana do 21 godine, umjesto 40, dobio je 10 godina zatvora. Dobrim vladanjem zaradio je slobodan vikend, izašao je, opljačkao banku, počinio otmicu i ponovno ubio.
'Osobe koje su odmalena pokazivale neke poremećaje u ponašanju, koji postaje poremećaj osobnosti kao trajna osobina, sklone su određenim rizičnim ponašanjima', rekla je dr. sc. TIja Žarkovic Palijan, forenzički psihijatar.
'Za ponašanje čovjeka, posebno agresivno ponašanje, kao i reakciju straha, kao i reakciju bijega, odnosno emocionalno ponašanje, važna je struktura koja se nalazi ispod vrška temporalnog režnja, to je amigdala. Amigdalu, koja je izvor i agresivnog ali i normalnog ponašanja, inhibira, odnosno koči orbitalni korteks, dio čeonog režnja koji je specificno razvijen, posebno kod čovjeka, a nalazi se točno iza čela i iznad očne šupljine', rekao je dr. Ivica Kostović, neuroznanstvenik.
'Kod ubojica je više očuvan primitivni dio mozga, on je više naglašen i više funkcionira nego frontalni dio. Oni ne razmišljaju, oni kreću i rade po nagonu, instiktivno', rekla je dr. med. Sanja Radeljak, farmakologinja.
Taj instiktivan dio mozga - amigdala, identičan je onome u krokodila ili zmije. Psihijatri se slažu da je upravo funkcija tih prastarih dijelova mozga dominantna kod ubojica. Upravo stoga ih se nerijetko naziva hladnokrvnim. Snimke mozga u 40 % ubojica pokazuju abnormalne aktivnosti. Razlika između takve slike normalnog mozga i mozga ubojice revolucionarno je otkriće.
'Kada dođemo do mozga ubojice vidimo da je frontalni dio potpuno plav i da tu zapravo nema funkcije', rekla ja dr. Radeljak.
Slučaj Damira Voškiona:
Kako je funkcionirao pomračeni um pulskog ubojice, koji je na stravičan način smaknuo pet članova svoje obitelji, tek će pokazati istraga koja još traje. Susjedi pričaju kako uzroci leže u obiteljskim odnosima. On sam, navodno je odlazio psihijatru svjestan svojih smetnji. Izvana sretna obitelj prikrivala je svoje nesređene odnose. Za susjede su oni bili skladna obitelj.
'Uglavnom je bio sam. S njim sam bila jako dobra, kao susjedi, ja zalijevam cvijeće, on sjedi na stepenicama, puši, pričamo malo. Nije nikad bio neki veseljak, ali nismo se nikada ni svađali', rekla je Voškionova susjeda Ana Banožic.
Susjed Božo Banožic ispričao je kako je Damir imao psa. Otac Voškion mu je rekao da je Damirov brat ubio psa jer je htio ugristi njegovog sina. Od tada braća dulje vrijeme nisu razgovarali. 'Moguće je da je to nagovještavalo veliko zlo', misli susjed.
'Kemijsku ravnotežu u mozgu omogućava pravilno funkcioniranje nekoliko sustava za prijenos živčanih informacija. Istraživanja su pokazala da je agresivno ponašanje kontrolirano sa tri takva sustava - serotoninskim, koje inače nadgleda razvoj mozga i emotivne reakcije, dopaminskim, koji je uključen u sustav nagrade i motivacije, i noradrenalinskim koji aktivira organizam u situacijama borbe ili bijega', rekla je dr. med. Dubravka Hranilović, molekularna biologinja.
Slučaj Vinka Pintarića:
Narušena kemijska ravnoteža ili trauma iz djetinjstva, poznatog zagorskog Čarugu navela su da počini pet ubojstava. Duboko nepovjerljivim prema društvu učinio ga je događaj iz djetinjstva. Nakon služenja u partizanima oca su mu odvele ustaše, a zatim OZNA. Nikada ga više nije vidio, a ostatak djetinjstva proveo je uz očuha koji ga je tukao.
'To je ostalo duboko usađeno u njemu i on se toga više nikada nije uspio riješiti. Tu je korijen onog problema što je on mrzio crvene odnosno komuniste. Mrzio je izdajice. Jednostavno on se toga nikada nije uspio osloboditi, on je to kažnjavao sa smrću', rekao je Branko Lazarević kriminalisticki inspektor u mirovini, autor knjige o Vinku Pinatriću.
U lovu na Pintarića, koji je tijekom 18 godina počinio pet ubojstava, kako bi se predvidio njegov slijedeći potez, uvelike je pomoglo osmišljavanje njegovog psihološkog profila.
Hladnokrvim ubojicama zajedničko odrastanje bez roditeljske ljubavi
Polovicom 19. stoljeća ljudi su već znali da postoje regije u mozgu gdje se nalaze emocije, iskustva i memorije. Tada su liječnici smatrali da se određenim stimuliranjem pojedinih regija može ispraviti neka anomalija. Pogrešno. Tek su moderna istraživanja djelomično rasvjetlila i složenu kemijsku strukuturu mozga.
'Kod osoba koje imaju pojačano izraženu agresivnost nađena je pojačana aktivnost noradrenalinskog i dopaminskog sustava i smanjena aktivnost serotoninskog sustava', rekla je dr. Hranilović.
'Kod tih ljudi je više povezan primitivni dio mozga, dio za samoodržavanjem s emotivnim, a ne kontrolira ga moderni dio mozga koji se razvio kod nas ljudi, paralelno s govorom. Taj dio mozga kod njih su slabe veze, živcani prenosnici između intelektualnog dijela mozga i dva evolucijski najstarija dijela mozga. Zbog toga dolazi do agresivnog ponašanja', rekla je dr. Radeljak.
Provodljivost takvih živčanih prijenosnika ovisi o količini serotonina, odnosno popularno zvanog hormona sreće, koji je odgovoran za dobro raspoloženje. Ukoliko je njihova razina niska, poremećena je i amigdala, koja omogućava kontrolu emocija. Ipak, osim kemijski, ona može biti poremećena i fizički, tj. udarcima, kao i prehranom, te odgojem.
Ono što je često zajedničko hladnokrvnim ubojicama, odrastanje je bez roditeljske ljubavi. Osjećaj straha od izdaje i odbacivanja navedene ubojice pretvorio je u stroj za ubijanje.
Uvid u funkciju mozga poput njegovog omogućen nam je tek modernom tehnologijom. Sve do 60-tih godina prošloga stoljeća, za spriječavanje takvog ponašanja koristila se lobotomija.
Znanstvenici tvrde kako je danas u modernim zapadnim društvima 3 do 5 % muškaraca i 1 % žena psihopata ili sociopata.
Popis faktora koji će nas učiniti ubojicom je dug i svi redom su promijenjivi. Mogu biti genetski, sociološki, kemijski ili posljedica odgoja.
Ono što možemo učiniti jest dati djeci svu ljubav ovog svijeta, dok čekamo da znanost otkrije tajnu najzagonetnijeg organa - ljudskog mozga.
Najnovija teorija što se agresivnosti tiče je da upravo kombinacija pojedinih varijanti gena koju naslijeđujemo određuje prag iznad kojeg određeni podražaj izaziva agresivnu reakciju. Dok okolišni faktori, iskustva koje smo do sada imali, neke društvene norme, naš odgoj, određuje raspon, odnosno okvir, u kojem će se ta naša urođena potreba za agresivnom reakcijom zaista i izraziti.
