Samostanski vrt pravi je primjer uzornog redovničkog života. 'Ovo vam je kao jedna mala država, grad, velika obitelj koja funkcionira od jutra do sutra', ispričala je časna majka Anastazija.
Benediktinke pripadaju najstrožim redovima, a izlaze vrlo rijetko. U 1000 godina starom samostanu, svaka od 19 članica zajednice ima svoju dužnost.
'Moje je isključivo svagdašnje potrepštine, to hrana, higijena, ono što treba, da ima uvijek što za skuhati', tvrdi sestra Ivana. Važno je i pridržavati se ustaljenog rasporeda. 'Sedam puta na dan idemo na molitvu, između toga smo u zajedničkom blagovanju, to smo uvijek zajedno, dakle, doručak, ručak i večera', dodala je časna majka Anastazija.
Baš zbog toga u samostanskoj kuhinji uvijek je živahno, a posebna briga vodi se o blagovaonici za goste.
'Ima se crna žara kutija, podijeljena je na 2 polja, crno bijelo, dobijemo svaka svoju kuglicu i povlačimo se na mjesto koje je nevidljivo drugima', ispričala je časna majka Anastazija. A najviše, priznaju, vole se povući tamo gdje pripadaju, u svoj miran redovnički život.
