Ekonomski analitičar objašnjava koji je kredit, ako morate, najbolje uzeti

Što se krije iza ove "bogate" ponude kunskih kredita?

Pročitajte i ovo Čestitamo! Netko je u Hrvatskoj bogatiji za više od 100 tisuća eura: Pogledajte gdje je izvučen sretni listić! Šest godina nakon krize Sve više Hrvata diže kredite: Nakon neugodnih iskustava sa stranim valutama, građani više vjeruju domaćoj

S jedne strane kriju se novi izvori financiranja, kunske likvidnosti koju kreira Hrvatska narodna banka, konkurencija među bankama i svježe pamćenje o težinama problema onih koji su imali kredite u francima.

Ljudi su oprezni, pušu i na hladno. Jesu li u pravu ako su sumnjičavi?

Apsolutno, odgovor je vrlo jednostavno - da. Ono što se događalo s kreditima u francima, apsolutno je logično da pušu na hladno.

Koje bi bile potencijalne opasnosti kreditima u kunama, a koje, nakon svega, u eurima?

U eurima imate s jedne strane vezanost uz Euribor, odnosno Libor, to znači njegovim rastom rastu kamate, a prema toma rastu i anuiteti, jednako tako i tečajni rizik. Kod kune je samo praktično kamatni rizik.

Može li euro biti novi švicarski franak?

Ne. Apsolutno ne ili bolje rečeno, vrlo teško je uopće to zamisliti jer pozicija kuna - franak i jedna strukturna pozicija euro - kuna je bitno drugačija i Hrvatska narodna banka je vezala svoju valutu, odnosno našu valutu za euro i ima dovoljne međunarodne pričuve kojima ga brani.

Kada biste osobno odlučivali, biste li danas uzeli kredit za stan u kunama ili eurima?

Nisam siguran da ikoga od javnosti zanima kako bih ja to učinio, ali rekao bih, to je uistinu osobno pitanje i pitanje osobnog stava spram rizika, spram novca, način ponašanja, razumijevanje čitave te problematike i tako dalje. Međutim, načelno da baš ne ispadne da ne želim odgovoriti na vaše pitanje, rekao bi da je najbolje imati kredit, ako ga već morate imati, u onoj valuti u kojoj imate prihode.

Što kada Hrvatska uđe u eurozonu?

Kad Hrvatska uđe u eurozonu bitno se mijenja puno toga. Dakle, neke su dobre stvari, neke su loše stvari. Gubi se recimo monetarni suverenitet, to je jedna loša stvar. Dobra stvar je to što više nema intervalutarnih pariteta, nema tečajnih razlika. Trebale bi padati kamatne stope i niz drugih pozitivnih stvari. Dakle pitanje je nekakve cost-benefit analize. Da li je dobro jedno ili je loše ovo drugo. Monetarna politika ove zemlje biti će bitno drugačija.

Trebat će se odrediti i tečaj, odnos kune i eura, ukoliko se odluči ući u eurozonu, a moglo bi zahvatiti one koji su uzimali dugoročne stambene kredite. Što ako kuna deprecira? Može li država reagirati?

Kuna dnevno oscilira, ona ima sezonske oscilacije, ona rase i pada s obzirom na srednji tečaj i središnja banka redovito intervenira, tako da, ako mene pamćenje dobro služi, od '94 do danas, marže fluktuiranja nisu prelazile plus, minus 6 %. Drugim riječima rečeno to je sve pod kontrolom i samo napomena vašim gledateljima, da su marže fluktuiranja u ERM-u 2 plus, minus 15 %.

Dakle kuna ne bi mogla doći na 10 kuna za euro?

Vrlo teško s obzirom na politiku središnje banke i s obzirom na instrumente s kojima raspolažemo, a to su prije svega visina i razina međunarodnih pričuva.