Dobiti posao u državnoj službi u Hrvatskoj ima gotovo pa status zgoditka na lutriji. Duge pauze, izdašne božićnice i regresi, osjetni godišnji odmori i bolovanje na prvi znak prehlade samo su neke od beneficija koje u percepciji mnogih pruža država kao poslodavac. S druge strane, poslodavci u privatnim tvrtkama imaju etiketu 'baba roga' koje bičem gone nezaštićenu radnu snagu. Ispitujući zaposlene u državnim i privatnim tvrtkama o njihovim pauzama, prekovremenim satima, božićnicama, regresima, godišnjim odmorima i ugovorima o radu pokušali smo donekle dočarati njihovu radnu svakodnevicu. Važno je naglasiti kako se radi tek o nekoliko ispitanika koji ne predstavljaju stvarni uzorak populacije.
Pročitajte i ovo
Produljena pauza izvan ureda
'Moja pauza službeno traje 30 minuta, no ja je malo produljim, pa ona traje oko 40 do 45 minuta. Gotovo svakodnevno pauzu koristim izvan ureda, idem van s kolegama na kavu, ili u gradu obavim kupovinu u trgovini ili na placu', kaže zaposlenica Državnog odvjetništva. Na upit ostaje li prekovremeno na poslu odgovara negativno, no zato posao ide s njom kući. 'Negdje oko tri puta na tjedan nosim sa sobom spise i njima se kod kuće bavim oko sat vremena. Da ostajem to vrijeme na poslu, ne bi mi se platio prekovremeni rad', objašnjava. Dodaje kako godišnjeg odmora ima 21 radni dan, dobije božićnicu u visini 1200 kuna, a regres od 1000 kuna. 'Ove godine bila sam na bolovanju dva dana, i to zbog viroze', ispričala je zaposlenica Državnog odvjetništva koja je stalno zaposlena, ima ugovor na određeno vrijeme i to na godinu dana.
Državni službenik u ministarstvu svaki dan ima pauzu u trajanju od 30 minuta, koju može koristiti između 12 i 14 sati. 'Obično tih pola sata iskoristim za šetnju gradom ili za kavu s kolegama. Pri izlasku i ulasku u zgradu ministarstva provlačimo kartice tako da se točno vidi koliko dugo izbivamo iz ureda za vrijeme pauze. Tako je zlouporaba smanjena na najmanju moguću mjeru', pojašnjava državni službenik. Dodaje kako priroda njegova radnog mjesta ne zahtijeva prekovremeni rad, a da se takva situacija dogodi, bila bi mu sukladno zakonu o radu i plaćena. 'Imam 27 dana godišnjeg odmora, božićnicu i regres od 1250 kuna', dodaje. U 14 godina radnog staža, ove je godine prvi put bio na bolovanju, a u ministarstvu ima stalni posao i ugovor na neodređeno.
'U 18 dana godišnjeg odmora ubraja se i subota'
Zaposlenica privatne izdavačke kuće svoju pauzu koristi isključivo unutar ureda. 'Pauza traje do 30 minuta, ne više, zapravo, pauza traje od trenutka kada izvadim pribor za jelo pa do kada pojedem', objašnjava i dodaje da za vrijeme pauze nikada ne ide van na kavu ili bilo što obavljati po gradu. 'Radim prekovremeno, ne bih mogla reći točno koliko, nekada po nekoliko tjedana ne radim ni sat više, a onda ima dana kad su prekovremeni učestali. Ti mi sati nisu plaćeni, iako mi u ugovoru stoji da radni tjedan traje 40 sati', kaže. Dodaje kako je božićnicu dobila prošle, a dobit će i ove godine, i to u visini od 1250 kuna. 'Regres ne dobijem, a imam 18 radnih dana godišnjeg odmora, a u radne dane ubrajaju se i subote, iako subotom inače ne radim', dodaje. Ove godine na bolovanju je bila tri tjedna, i to zbog prijeloma kosti. Ugovor na neodređeno dobila je nakon tri mjeseca probnog rada.
Uobičajenih 30 minuta dnevne pauze ima i zaposlenik privatne građevinske tvrtke, no dozvoljen mu je i mali 'manevarski prostor'. 'Pauza inače traje 30 minuta, ali mogu ostati i sat vremena, ali ću onda i radno vrijeme produljiti za 30 minuta, odnosno, za onoliko koliko sam produljio pauzu. Nekada u to vrijeme odem van, nekada ostanem u firmi, nema tu nekog pravila', kaže. Dodaje kako su mu prekovremeni sati uvijek plaćeni. 'Uvijek dobijem božićnicu u iznosu od oko 500 kuna. Dobijem i regres od 1000 kuna, a imam 24 dana godišnjeg odmora', kaže te napominje kako je nakon devet mjeseci dobio ugovor na neodređeno vrijeme.
Radnici privatnog sektora imaju više problema
Da više briga imaju zaposlenici u privatnom sektoru, potvrdio je i Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata. 'Ti ljudi već pri ostvarivanju osnovnih prava koja im pripadaju zakonom nailaze na probleme, a spotiču se i na zapreke kod organiziranja i učlanjivanja u sindikate', tvrdi Sever za Dnevnik.hr. i dodaje kako je čest slučaj da vlasnici malih i srednjih tvrtki već pri samom zapošljavanju preporučaju zaposlenicima da se ne učlanjuju u sindikate, a nekada je to čak i stavka koju potpisuju ugovorom. 'Veliki problem radnika u privatnom sektoru je zapošljavanje na određeno vrijeme, upravo zato sindikati traže zakonske izmjene, da poslodavci ne mogu tako ljude držati u uzdama', pojašnjava Sever. Dodaje kako se zbog toga radnici se ne usude tražiti prava koja im zakonom pripadaju. 'Ako imaju ugovor na određeno vrijeme, neće tražiti plaćene prekovremene sate, rad nedjeljom i ne idu na pauzu, jer se boje da im poslodavac neće produljiti ugovor', dodaje Sever.
Upozorava da je u velikom broju privatnih tvrtki problem i u zaštiti na radu, odnosno činjenici da poslodavci žele uštedjeti gdje god mogu, a u tome radnici izvuku deblji kraj. 'Ima slučajeva koji govore o zlostavljanju, nepoštivanju potpisanih ugovora, ne isplati plaća. Posebna stvar su prijevoz i topli obrok. Kako nisu zakonski obavezni, vrlo često se ne isplaćuju. Iako je prijevoz neoporeziv, radnici u privatnim tvrtkama često ga ne dobivaju, a od prije nekoliko godina topli obrok postao je ugrađen u plaću te tako izbjegnut', pojašnjava Sever.
Dodaje kako je u državnim i javnim poduzećima situacija ipak bolja, no i oni imaju svoje probleme. 'I tu je problem u ugovorima o radu na određeno vrijeme, ali ih je ipak manje nego u privatnom sektoru', kaže Sever i dodaje kako velik dio problema u državnim službama rješavaju dobro organizirani sindikati. 'U rezultatima sindikalne borbe uživaju i oni koji nisu učlanjeni u sindikate. U slučaju bilo kakvih kršenja prava radnika, sindikati odmah skaču u obranu i pregovaraju kako bi uvjeti rada bili što bolji', dodaje Sever, no upozorava i na boljke državne službe. 'Ima zapošljavanja preko rodbinske veze i političkog utjecaja. Takvi ljudi lakše napreduju, a često je za uspon u karijeri bitan prijateljski odnos sa šefom. Nažalost, državne službe nisu imune na uhljebljenje preko rodbinske i stranačke veze', dodaje Krešimir Sever.
