Materijal koji se propadanjem raspada na sitne čestice koje, ako se udahnu, zabijaju se u pluća i izazivaju smrtonosnu bolest - azbestozu! I to nije priča samo radnika iz Salonita, to je priča koja sada prijeti stanovnicima stotina naseljenih mjesta!
Fond za zaštitu okoliša i ministarstvo koji bi trebali riješiti tu apsurdnu situaciju zapravo su glavni krivci za nju. Snimili smo i odlagalište na kojem 2500 tona azbesta - mjesecima čeka zbrinjavanje!
Azbest su građani skinuli, zamijenili novim materijalom. Opasne ploče stavili su u dvorište ili na ulicu, gdje su ih isti dan trebali prikupiti ovlašteni skupljači, no nisu. Tu se raspadaju već mjesecima, a vjetar raznosi azbestnu prašinu.
Kad ih vjetar raznosi, postoji opasnost da ih udahnemo. Udisanjem azbestne prašine udišemo i iglice. One se lako zabadaju u plućne membrane i izazivaju kroničnu upalnu reakciju. Opasnost bolesti azbestoze najbolje smo proteklih godina upoznali kroz tragične priče radnika Salonita. A sad ta opasnost prijeti svima.
Samo promjena na jednome ulazu jedne stambene zgrade - iznosi izmedu 70.000 i 100.000 kuna. Novac iz džepa stanara - teško se prikuplja. A kad se napokon i krene u investiciju, tek tada nastaju problemi. Gdje pohraniti skinute azbestne ploče.
Upravo zato 3. prosinca 2008. Fond za zaštitu okoliša s Vinkom Mladineom na čelu, potpisuje ugovor sa 16 ovlaštenih skupljača opasnog otpada. Privatne tvrtke besplatno su odvozile otpad ispred kuća, a pokrivale su se novcem iz Fonda. Prikupljeno je i pohranjeno oko 5 tisuća tona azbestnog otpada.
Sve je teklo glatko do isteka ugovora, 3. prosinca 2010. U međuvremenu Mladineo zbog afere s Fimi Mediom završava u pritvoru, tako da u prosincu nitko ne produžuje ugovor. Fond vise ne plaća - skupljači više ne žele skupljati, ali građani i dalje skidaju svoje krovove. Otpad se gomila na ulici. Građani bijesne.
Tri najveća hrvatska skupljača opasnog otpada razumiju frustraciju. Svakodnevno ih zovu ljudi koji su skinuli azbestne ploče sa svojih krovova te stavili ispred kuće u nadi da će ih skupljači u kratkom roku prikupiti. No, na to skupljanje čeka se već mjesecima, a nitko ne dolazi. Azbestne ploče trunu.
Otpad, dok su ga prikupljali, skupljači su vozili iz svojih odlagališta u posebno izgrađene sigurne lokacije, takozvane kazete. Te kazete u nadležnosti su lokalne samouprave, gradova, županija. Za pohranjivanje azbestnih ploča privatni skupljači plaćali su 1,5 do 2,70 kuna po kilogramu kazetama. Taj novac kasnije je im je vratio Fond. No, kada je ugovor istekao - Fond prestaje financirati.
Matko Bašić rukovodi opasnim otpadom na najvećem skladištu opasnog otpada u Dalmaciji. 'Ono što su nam dali naputak, da ne kupimo u ovom trenutku jer se neke stvari ne mogu rješavati retroaktivno.'
Da, zvući nevjerojatno, ali Fond za zaštitu okoliša dao je naputak skupljačima opasnog otpada da taj opasni otpad ne skupljaju s ulica. Novi direktor Zlatko Ivaniš priznaje da postoji problem i najavljuje: 'Krenut će se u taj posao kontinuirano dalje, u skupljanje, kroz nekoliko dana'.
Mogućnost postoji, no nema hrabrosti - poručuju skupljači. Naime, bivši je šef u privoru, a USKOK još češlja sve poslove Fonda - s istražiteljima iza leđa, u novu garnituru uvukao se i strah od donošenja bilo kakvih novih odluka. Direktor Fonda odbacuje ovakve optužbe. 'Svakako da se pazi na svaku odluku, nema to veze s uhićenjem bivšeg direktora, dakle jednostavno se mora raditi prema odlukama. Ne postoji nikakav strah, sve se odvija prema normalnom procesu'.
A da ništa nije prema normalnom procesu, uvidjela je i Vlada, 14. travnja ove godine, donesena je odluka prema kojoj se hitno mora potpisati novi ugovor sa skupljačima. Više od mjesec dana poslije - još ništa. Fond i županije još uvijek nemaju riješene dozvole za korištenje kazeta. Upravo tu 'pada u vodu' teorija o rješenju 'kroz nekoliko dana' kako poručuje direktor Fonda. I tako iz županije u županiju. Mještani, logično, nigdje ne žele opasni otpad u blizini svoje kuće.
I tako nastaje paradoks. Ministarstvo i Fond kojima je jedina svrha briga za okoliš, ne uspijevaju pronaći odgovarajuće lokacije za opasni otpad, ne produžuju se ugovori sa skupljačima - otpad se ne skuplja. Građani se protive gradnji kazeta u koje bi se pohranio azbestni otpad u blizini svojih mjesta, no istodobno trebaju trpjeti isti taj otpad raspadnut u svome dvorištu. I tako je jedna lijepa i zdrava akcija, uklanjanja trulih i opasnih azbestnih ploča s krovova u zamjenu za novi prihvatljiv materijal - postala velika prijetnja za okoliš.
Posjetite stranicu magazina Provjereno.
