NEMA LJUBAVI U POLITICI Izjave jednog hrvatskog političara uvijek su na rubu nevjerojatnih

Sjednica Sabora u kojoj se raspravljalo o nepovjerenju Tihomiru Oreškoviću bila je jedna od onih u kojima se unaprijed znalo kako će završiti. Mišljenja i stavovi su formirani unutar stranaka i klubova zastupnika, ali se unatoč tome osjećala potreba da pojedini zastupnici govore i obrazlože svoje stavove. Jednako tako, u javnosti su istupali dajući izjave za medije o toj temi. I što se moglo čuti? Potpuni nedostatak bilo kakvog retoričkog umijeća.

Pa iako bi skeptici po pitanju važnosti javnog govora mogli prigovoriti kako je politička situacija toliko ozbiljna da retorička komponenta postaje manje važna, tada bi se i to trebalo manifestirati kroz izjave koje su jasne, kratke, koncizne i precizne. Ali ne….Hrvatski političari u takvim situacijama žele svoju političku kompetenciju pokazati i svojim govorima pa nastoje biti figurativni, pamtljivi, efektni, pokušavaju impresionirati. I onda (i u tom segmentu djelovanja) razočaraju. Ines Strenja Linić braneći Oreškovića govori: „Nadamo se da će jednog dana doći na vlast oni kojima je Hrvatska u srcu, a ne Hrvatska u džepu.“ Bila bi to zgodna figura da nije već sto puta ponovljena.

Pročitajte i ovo Retorika i politika Gostovati u medijima prema načelu 'kako bude, bude'. Neozbiljno i neprofesionalno. Kolumna Gabrijele Kišiček Premijer Orešković bira svoje bitke i ne ulazi u konflikte

Čak i kada ju je Božo Petrov svojedobno izgovorio zvučala je više kao slogan za predizbornu kampanju nego ozbiljna politička poruka, a kada je preuzme drugi zastupnik ponavljajući je nekoliko dana kasnije, zvuči otrcano. Naime, poanta figurativnog izražavanja jest da se umjesto korištenja svakodnevnog, „običnog“ rječnika nešto kaže na nedoslovan, neobičan način, a tom se neočekivanošću dodatno privlači pozornost slušača i postiže retorička efektnost. Primjerice, nazvati bivšu Vladu „eksperimentom“ je bilo figurativno prvi put, ostalo je u pamćenju svih koji su tu izjavu čuli. Međutim, uporno ponavljanje te figure postaje klišej i pokazuje da govornicima (u ovom slučaju političarima) nedostaje originalnosti da smisle nešto svoje. I sada svi ponavljaju sintagmu o „propalom eksperimentu“.

Iznimka je jedino - Milan Bandić

Ista se stvar dogodila s usporedbom hrvatskih građana i pokusnih kunića koje je spomenuo Zoran Milanović. Sad to isto spominje Goran Beus Richembergh koji govori: Izvrgnuli ste nas eksperimentu, a cijelu hrvatsku javnost tretirali ste kao pokusne kuniće. Metafora o MOST-u kao kamenčiću u cipeli također je ostala zapamćena u javnosti (što pokazuje da je bila uspješna), ali se i ona sad neprestano ponavlja. Jednako kao i „šamari“ koje je MOST trpio, a onda je izglasavanje opoziva Oreškoviću „šamar“ HDZ-u (prema riječima zastupnika Laburista).

Slušajući sve to može se zaključiti kako su zastupnici željni toga da svojim govorima i nastupima ostave trag, da se njihove riječi prenose u javnosti pa samim time i da budu bitni. No, pri tome se koriste ograničenim rječnikom, skromnim fondom figura i općim nedostatkom originalnosti u izražavanju.

Iznimka u toj retoričkoj dosadi jest Milan Bandić. Njegove su izjave gotovo uvijek na rubu nevjerojatnih, vrlo često i s nevjericom ponavljanje, prenose se uz pitanje „Jeste li čuli što je Milan Bandić izjavio“. Koliko su neke od tih izjava politički mudre itekako je diskutabilno, ali retorički su svakako bogate. Ta mješavina standardnog hrvatskog i „umjetnog“, neuvjerljivog kajkavsko-zagrebačkog je najčešće smiješna, usporedbe iznenađujuće, odgovori na provokativna pitanja vrlo vješti (ili skretanjem u drugu temu ili humorom). Na pitanje zašto je okrenuo leđa Tomislavu Karamarku vrlo je plastično objasnio: Cijena politike je takva, nema ljubavi u politici.

Većini hrvatskih političara nedostaje hrabrosti za retoričku originalnost pa igraju na sigurno i ponavljaju fraze svojih nadređenih, ali dok je Milan Bandić aktivan, politička retorika neće biti dosadna i stilski neoriginalna.

Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.