Na početku suđenja oboje optuženih kazalo je sutkinji Maji Štampar Stipić da se ne osjećaju krivima, a njihovi odvjetnici da će dokazati da Jadranka Dinčir i Branko Beus nisu počinili nedjela zbog kojih su se našli na optuženičkoj klupi. Odvjetnik Jadranke Dinčir kazao je da ona s obzirom na svoj položaj nije ni mogla oštetiti HZZO, ali i da tužiteljstvo sve dokaze nije prokupilo na zakonit način.
Pročitajte i ovo
Prva ispitana svjedokinja, bivša pravnica iz HZZO-a, Ružica Pašalić posvjedočila je da je Dinčir, iako referentica sa srednjom stručnom spremom, bila "osoba od povjerenja" nadređenih po čijem je ovlaštenju znala i potpisivati rješenja o braniteljskim bolovanjima. Nakon nje svjedočila je i njihova suradnica iz HZZO-a Jadranka Vidas, a tijekom suđenja se očekuje ispitivanje ukupno 300 svjedoka.
Bolovanja uz punu plaću na teret HZZO-a
U optužnici podignutoj krajem siječnja, a potvrđenoj u travnju 2016. tužiteljstvo Dinčir tereti za zlouporabu položaja i ovlasti, a Beusa za poticanje na te nezakonitosti. U slučaj je bio upleten i sada pokojni Stjepan Gott, a riječ je o pogodnosti prema kojoj branitelji, ukoliko su na bolovanju zbog ratnih posljedica, imaju pravo na primanje punog iznosa plaće na teret HZZO-a.
Nezakonitosti su se, prema tvrdnjama tužiteljstva, događale od 2002. do 2005. kada je optužena kao kontrolor za zdravstveno osiguranje bila ovlaštena "zaprimati i kontrolirati zahtjeve hrvatskih branitelja za priznavanje prava na naknadu plaće zbog bolovanja kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu i dostavu tih zahtjeva nadležnom liječničkom povjerenstvu". Nakon donošenja rješenja navodno je bila ovlaštena i obračunati iznos naknade te ispisati nalog za isplatu podnositelju zahtjeva.
Dio naknade vraćali kao 'proviziju'
Tužiteljstvo tvrdi da su prema ranijem dogovoru Beus ili Gott osobno ili putem 11 posrednika, pronalazili osobe kojima su "predočavali mogućnost ostvarenja materijalne naknade u zavodu za zdravstveno osiguranje s osnova sudjelovanja u Domovinskom ratu uz novčanu proviziju za posredovanje", neovisno jesu li zaista sudjelovali u ratu i koristili takva bolovanja.
Kada su nezakonite naknade isplaćene na račune branitelja Dinčir je o tome obavještavala dvojicu suradnika kojima su korisnici navodno vraćali dio naknade kao proviziju. Na taj su način Dinčir i Beus "ostvarili zajedničku korist" od četiri milijuna kuna i tisuću eura, a Dinčir i Gott "zajedničku nepripadnu korist" od 703 tisuće kuna. Kako bi prikrila nezakonitosti i omogućila daljnju isplatu po nezakonito riješenim predmetima Dinčir je, po tvrdnjama tužiteljstva, na isti način postupila u još 195 slučajeva. U njima navodno nije uzela proviziju, ali je HZZO ukupno oštetila za gotovo 30,8 milijuna kuna. (Hina)
