Prikupljeno je dovoljno novca s kojim se uistinu spasio Aldinov život. Od tada su prošla tri mjeseca, a čovjek koji je bio prikovan za postelju, ekipu Provjerenog dočekao je na nogama... I što je još važnije, tragedija koja mu je gotovo uništila život, ujedno mu je pružila novi, kako sam kaže. Vratila mu je vjeru u dobre ljude. S ekipom iz Provjerenog se prisjećamo Aldinove situacije i nove prilike.
Spasonosni let
Pročitajte i ovo
Kroz humanitarnu organizaciju Pomozi.ba odazvao se velik broj ljudi te je skupljeno oko 50 tisuća bosanskih maraka. Pokrenula se čitava Bosna, pa je Vijest došla i do Turskog veleposlanstva u Bosni i Hercegovini koje je ponudilo pomoć. Nedugo zatim Aldin leti za Ankaru. Bio je to let koji je Aldinu Jaciću bio i najveći dar.
„Prije tri mjeseca ja sam ga lično iznio na nosilima preko praga u sanitetsko vozilo koje ga je odvelo do sarajevskog aerodroma ..u tom momentu je izgledao ….svi smo vidjeli,“ izjavio je Elvir Karalić, osnivač Pomozi.ba.
Aldinovo cijelo tijelo je u tom trenutko bilo kao jedna velika rana. Nema mjesta gdje ne boli, gdje koža ne puca. Bolovi koje je ovaj čovjek preživljavao su neopisivi.
„Malo se opečeš, pa kako to boli. Ugrije pa je vruće...pomisli i sam, kako je njemu. Mi možemo pretpostaviti, a on zna. On zna šta je sve preživio,“ rekla je Azra Jacić, Aldinova mama.
Proveo je stotine dana u sarajevskoj, zeničkoj i zagrebačkoj bolnici. Jednako toliko je proveo i u trošnoj kućici u selu desetak kilometara od Zenice u središnjoj Bosni. Bez zahoda, bez vode. Bez osnovnih uvjeta za ovako teškog bolesnika.
Nakon svega toga, Aldinu dobrota ljudi donosi novu priliku. U trenutku kada se rijetko tko nadao da će za Aldina dan bez boli ikada osvanuti, Aldinu je omogućen let prema turskoj bolnici.
Prilika za novi život
Aldin Jacić je ekipu Provjerenog nakon povratka iz Turske dočekao na nogama, pruživši im ruku s pogledom koji unatoč ranama i bolovima, odaje nadu.
„Vidjeli ste, dolazili ste mi u sobu. Vidite sad mogu doći ovdje. Ne predajem se, idem do kraja. nemam što izgubit,“ izjavio je Aldin.
Nema predaje, a osim toga, Aldin kaže kako se osjeća kao da se nanovo rodio. Par koraka i mogućnost da govori. Sve to su donedavno bile samo puste želje.
Sam pogled na Aldinovo stanje odaje patnju. Ipak, i sada je teško povjerovati da je ovo puno bolje nego što je bilo, liječenje je tek na pola puta.
„Jedem sam i dođem do stola sam, odem u wc, šetam, mada još radi koža...a trebam postići kilažu. Pa koža puca, rane se šire opet. Imam bolove, ali more se izdržati.“
Prošao je četiri operacije u Turskoj, a sveukupno njih 19.
„Ja sam se u početku malo i bojao. Ko kad sam onda bio isplašen. Koga zmija ujede i guštera se boji, ali kad sam malo promislio, ne more biti gore, samo bolje. Tako sam odlučio da otiđem. I iznenađen sam, prijatno. Majstori su, ljudi su, pazili su me. Šta reć...samo je mana što ne znam taj turski jezik. Da malo ono čovjek s njima,...al eto, opet..dobro je.“
Aldinova tragedija
Aldin je cijelo vrijeme imao bezuvjetnu potporu i ljubav svojih najbližih. Brat Elman i sestra Elma, mama Azra i brat Salko, najveća su podrška ovom čovjeku. Ipak, tragična činjenica jest da ga je rođak polio benzinom i zapalio, ali se o detaljima još ništa ne govori.
„A šta je bilo, tako je bilo - zapaljen je, a sad... On je reko da je zapaljen bio svjestan, tu kod nas kući, izašo na korito bilo je lonac vode - polio se loncom vode i onda se ugasio. Onda su priletile tu komšije, ko je bio tu blizu, ja ne znam. Odveli su ga dole i tako znam sve što je on reko, tako vam ja prenosim sad.“
Zašto se to dogodilo? O tome nitko ne voli govoriti. Spominju se tek neki nesređeni računi i pitanje imovine. Suđenje se čeka.
Kada je ekipa Provjerenog prvi put posjetila Aldina, bio je gotovo potpuno nepokretan. Ovisan o pomoći najbližih. Disao je uz pomoć cjevčice. Sporazumijevao se s ukućanima tako što su mu čitali s usana. Bolan je bio svaki dodir.
"Ima snagu, dobar je. Mogu mislit kakve bolove ima i šta trpi, još nikad nije meni drekno, jaukno, da vrišti...," kaže mama Azra.
Nekoliko dana nakon prvog snimanja za Provjereno, Aldin je dobio priliku da mu pomognu u Turskoj. Cijela se zemlja digla na noge, a udruga Pomozi.ba je snimila i film o Aldinu. Video je pogledalo oko 700 tisuća ljudi i veliki broj od tih ljudi je poslao svoje donacije koju su Aldinu donijele novu priliku.
Osinač udruge Elvir Karalić i danas je uključen u pomoći obitelji Jacić i samom Aldinu. Interes i želja stotina ljudi, kaže, ne jenjava.
„Konstantno se raspituju o njegovom stanju i svi mu žele oporavak. Interes još uvijek vlada i svi su uz njega. Ja vjerujem da nitko neće dozvoliti da mu išta nedostaje i da će sve do kraja ostati uz njega.“
Akcija za pomoć prekinuta je nakon samo sedam dana. Naime, samo preko udruge pomozi.ba prikupljeno je 80 tisuća maraka. Dio je utrošen na prijevoz u Tursku, a kako cijelo liječenje pokriva vlada te zemlje, ostalo je dovoljno da se Aldinu i njegovoj obitelji omogući bolji krov nad glavom. Njemu pak u rujnu slijedi novi niz od pet operacija.
„Ja sam mislio da je ovo finiš. Meni je bitno da se mogu kretati, a lice i to, to mi i nije bitno. Ali eto kad hoće, hvala im da me vraćaju opet. Radit će mi lice, oči, usta, nos, uši.“
"Ljudi su sa svih strana pomagali. Hvala im, malo je reći hvala. Nisam znao da ima dobrih ljudi i sad sam se uvjerio.“
Aldina čeka još nekoliko operacija, a njegova skromnost i zahvalnost su velike kao i nada koja mu se opet javila. Sretno Aldine!
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
