Braniteljske zadruge podigle voćnjak

Zvonku Pongracu, 47-godišnjem umirovljenom branitelju nakon 13 godina vojne službe umirovljenje umjesto mira, donosi nemir. 'Budio sam se s tim problemom i odlazio spavati s problemom umirovljenja. Nikako mi to nije leglo, ajme meni', rekao je Pongrac.

Pročitajte i ovo "Ne znamo što će biti dalje" Kupili kuću iz snova na Jadranu, a onda je počela noćna mora: Zapalili im auto, otrovali mačku... Siromaštvo na svakom koraku Nakon što potroše na hranu, umirovljenici nemaju gotovo ništa: "Ako šparam cijeli mjesec, ostanu mi dva, tri eura"

Zvonko se nije pomirio s mirovinom. S još četvoricom umirovljenih branitelja osniva poljoprivrednu zadrugu. Na jednoj od bolničkih terapija rodila se ideja o podizanju voćnjaka. 'Prošle godine dok su bili hospitalizirani na odjelu crtali su svoj san. Crtali su što žele napraviti. S nevjericom su ih drugi gledali. Moram reći da i osoblje kuće gdje radim, bili smo sretni kad smo čuli da su svoj san napravili', rekla je dr. Marija Braš, psihijatrica.

Rad je najbolji lijek

Branitelji su zasukali rukave. Na 25 hektara zemlje posadili su šljive i višnje. 'Iz Dalmacije su došle. Mi smo ih stavili u slavonsku zemlju. Uglavnom sve su se primile', kaže Pongrac. Čast da otvori voćnjak pripala je upravo njihovoj psihijatrici. 'Kroz to što pozivaju psihijatra i ne stide se to reći i sami su rekli da su odaslali poruku da se sami ne boje svog poremećaja i da vide da se on može liječiti', kaže dr. Braš.

Najbolji je lijek, reći će nam branitelji oboljeli od PTSP-a, rad. 'Dugačak je dan. Treba raditi. Mislim u svakom slučaju bolje to nego vrijeme provoditi u gostioni, kartati belu. Obitelj nam je tu velika podrška', kaže Arsen Leh iz Poljoprivredne braniteljske zadruge Agro-dom. Ovaj je voćnjak, nema dvojbi već urodio plodom za pet obitelji. Plodovi zemlje stići će za koju godinu. Zanimanje otkupljivača za njihov urod već postoji.