Ako vam jutro počne pozivom na 194 onda znate da će vam i dan biti takav. Jučer je Varaždin bio okovan ledom. Doslovce. Sve je bilo kao špigel.
Pročitajte i ovo
Unatoč tome što čovjek pazi dogodi se pad. Tako se dogodilo i mojoj kćeri.
Pozivu na 194 odazvala se ljubazna gospođa sa svim uputama što napraviti i kako doći na hitni prijam naše kirurgije. Čovjek očekuje da će biti gužva, ali ono što sam u pratnji jučer vidjela je za ne povjerovati, piše blogerica.
Na hitni prijam vozili su ljude kolima Crvenog križa, osobnim autima. Kako je tko mogao i stigao. Ono što sam gledala i vidjela je nevjerojatno.
Ako znamo da jedan pacijent ide na prvi pregled, pa onda slikanje, pa još jedan pregled i onda usmjeravanje ili u gipsaonu, ili na odjel, ili na CT, pa još jedan pregled, onda znate da je i deset pacijenata puno.
Za pet sati koliko smo proveli tamo, mislim da je broj hitnih slučajeva bio više od pedeset, po mojoj procjeni između odlaska i povratka k njima. Plus hitnih slučajeva tu su bile i redovite kontrole. Što da vam kažem. Da su imali još troja vrata i još toliko liječnika i sestara bilo bi malo. Unatoč prepunim hodnicima, osoblje je vozilo kolica i krevete s pacijentima brzo i bez nervoze.
Kada smo nakon pet sati, što pretraga što čekanja svih nalaza, došli na završni pregled i sestre i liječnici imali su isti pristup. Lijep, ljudski, bez nervoze. Sve su objasnili, konzultirali su se s drugim liječnicima. Pitala sam ih jesu li umorni, jer se meni već vrtjelo od silnih kolica, kotača, imena i prezimena.
Rekli su ljubazno da bi rado popili kavu, ali ne stignu. Pitala sam ih, a pauza?
Kakva pauza, odgovorili su, vidite koliko je ljudi.
Rekla sam da mi je žao jer su i gladni i umorni i napomenula kako će za čas doći druga smjena. Jedna gospođa mi je rekla da je njezina smjena u sedam navečer. Možemo mi gledati serije i glumce sa naučenim ulogama. Ono što sam jučer gledala je stvarnost. Dobro usklađen i uhodan tim ljudi koji su radili istim tempom kad sam odlazila. Pacijenti su i dalje stizali.
Moju kćer su lijepo zbrinuli. Na kojem god odjelu smo bile, pristup je bio jednak. Znam da ljudi imaju i drugačijih iskustava. Naše je iskustvo ovakvo bilo. Zašto ga ne podijeliti u znak zahvale i požrtvovnosti?
Stvarni broj hitnih pacijenata jučer bio je negdje oko stotinu.
Treba li još nešto reći?
Priče i iskustva običnih ljudi čitajte redovito na Blog.hr-u.
