Prije dvadesetak godina ovdje je živjelo dvadesetak ljudi, prije tri godine četvero, a danas samo bračni par Babić, Andrija i Dragica. Da je struje bilo bi i susjeda. 'Vratili bi se, bi, ljudi su puni želje za vraćat se. Baš moja generacija, a ima i mlađih, evo moje kćeri, obje se žele vratiti', rekao je Andrija. Priča o struji u Babić Dolcu je zanimljiva. Još 1984. napravljeni su projekti i dogovoreno je postavljanje mreže. 'Svaka je kuća to platila. Napravljena je i trasa, prosječena šuma. Počeli su kopati jame i onda blokirali', priča Andrija. No, do danas ništa. Čak se i ljubimac mačak boji svijetla. Tek ove godine malo čvršće obećanje.
Pročitajte i ovo
'Prvi put je HEP uvrstio u svoj plan i program sa nekakvim iznosom od 250 tisuća kuna za početne radove na rješavanju opskrbe električnom energijom Babić Dolac', rekao je Darko Nekić, gradonačelnik Senja. Niti tri kilometra udaljene Pandore imaju čak i javnu rasvjetu, a Babić Dolac će barem za sada još dugo biti u mraku. 'Nemaš frižidera, nemaš ništa. Što doneseš u torbi to ti je za dva, tri dana i gotovo, nema više drugog izlaza', rekla je Dragica te dodaje da se kupaju kada na peć zagriju vodu. 'Operemo se, eto, nismo blatni, nismo zamazani', kaže Dragica. Svi se busaju u prsa kada se govori o naseljavanju Ličko senjske županije. Kakav primjer je tek onda ovo selo, udaljeno od mora desetak kilometara, na južnim obroncima Velebita koje bi imalo bar desetak stanovnika, samo da je struje.
