Neki će reći, kad je Milan Bandić u pitanju, kampanja nikada ni ne prestaje. Ipak, čini se da je njegova dominacija u gradu poljuljana i pozicija „vječnog“ gradonačelnika uzdrmana. Pa što li se to dogodilo Milanu Bandiću koji „dela 16 sati na dan“? Milanu Bandiću koji je vlastiti kult ličnosti tako marljivo gradio godinama, koji je gradio imdiž čovjeka iz naroda, borca za male ljude, jednostavnog i pristupačnog, a opet sposobnog da riješi svaki problem koji muči građane.
Pročitajte i ovo
Dogodilo se to da je njegova retorika nakon tolikih godina postala izlizana, da je njegov odgovor da radi „16 sati na dan 365 dana u godini“ postao predvidljiv, očekivan i dosadan. Političari moraju biti svjesni da bez obzira na to koliko jedna retorička formula bila uspješna, ako se prečesto koristi, ako se unedogled ponavlja i ako se primjenjuje na neprimjenjivim mjestima (primjerice suočavanje s optužbama za nepotizam u zapošljavanju), te formule postižu kontraefekt. Osim toga, Milanu Bandiću dogodilo se ono što se vrlo često događa političarima koji su dugo na visokim funkcijama. U komunikaciju se uvukla arogancija, bahatost, govorenje „svisoka“. Novinari koji postavljaju pitanja „žele ga provocirati“, on na pitanja odgovara „kad je njemu ćeif“, ne želi dati izjavu „jer njegove riječi koštaju“. To su samo neki u nizu retoričkih bisera koji su u kontradikciji s „čovjekom iz naroda“.
Bandić nikada nije imao konkurenciju
No, još je jedan razlog njegove gradonačelničke dugovječnosti. Zapravo, nikada nije imao pravu konkurenciju. Nitko se nije mogao boriti s njegovom prividnom jednostavnošću i neposrednošću. On je humorom izbjegavao kritike, diskreditirao protivnike, a svojim specifičnim „zagrebačkim“ rječnikom suprotstavljao se onima koji su predstavljali političku „elitu“. E sada se Milan Bandić mora „boriti“ s Ankom Mrak Taritaš koja mu postaje opasna konkurencija.
Anki Mrak Taritaš uspijeva ono što se smatralo nemogućim – postaje „simpatična političarka“. Zvuči kao oksimoron – spajanje nespojivih pojmova, ali Mrak Taritaš pravi je primjer jednostavnosti, one nehinjene i autentične jednostavnosti. Posjeduje sposobnost koju rijetki političari imaju – humor na vlastiti račun. Primjerice, kada se sama referirala na svoju sliku sunčanim naočalama u Saboru. Ili njezine nedavne izjave o višku kilograma i visokom tlaku. Priznati vlastite nedostatke i, dapače, pretvoriti ih u prednosti, vještina je koju nema svatko, a u politici, osobito hrvatskoj, gotovo nitko. Zapravo, Anka Mrak Taritaš slijedi Bandićevu retoričku strategiju – ne predstavlja se kao dio establišmenta, ne predstavlja se kao elitistički političar koji će se građanima obraćati svisoka već se predstavlja kao jedan od njih, političar koji ne provodi dane u uredu već na terenu. Ipak, u tome ne pretjeruje i ne forsira to u svakoj situaciji. Zna odvagnuti kada je vrijeme za logičnost, jasnoću i argumentiranost, a kada za šalu. I shvatila je jedno vrlo važno retoričko pravilo koje u politici malo tko shvaća: bitno je da te glasači, građani prihvate kao osobu. Ne samo kao stručnjaka, ne samo kao ministra, kao zastupnika, kao vijećnika, već kao osobu. Ako je građanima političar prihvatljiv kao osoba, tada će i sve ono što on govori ili zastupa biti prihvatljivije.
Prikazuje se kao osoba od krvi i mesa
Svima se u životu dogodilo da silom prilika moraju slušati osobe koje su im antipatične. E pa dovoljno je prisjetiti se, jesmo li takvim osobama ikada vjerovali, poslušali njihov savjet, slijedili njihove upute. Gotovo sigurno da nismo. Antipatične osobe vrlo vjerojatno nismo željeli niti pozorno slušati.
Anka Mrak Taritaš za početak kampanje, retorički potencijal usmjerava upravo u prikazivanje sebe kao osobe od „krivi i mesa“, osobe koja ima visok tlak, osobe koja navečer ima potrebu isprazniti frižider, osobe koja ima mana i nedostataka i spremna je priznati ih. Sada, u drugoj fazi kampanje, nadamo se, pokazat će da ima prednosti, vrline i stručnost kojima će građane pokušati uvjeriti da će biti dobra gradonačelnica. A svi će je radije slušati i lakše joj vjerovati jer je u prvoj fazi pokazala kako je Anka Mrak.
Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.
