Orao zapravo tehnički i nije pao. Ali i ja nisam mogao odoljeti ovakvom naslovu. Orao ili naš šef države Zoran Milanović, nije pao. On je skočio sa tog vojnog vozila, nezgodno se dočekao pa prevrnuo na pod. Kao neki SDP-ov nindža u šuškavcu. To mi je bilo užasno smiješno. Jedva sam čekao da na Dnevnik.hr stavimo video pa da se vizualno uvjerim kako Orao forsira silazak sa tenka ili čega već. Priča je zasluženo pojela ostatak ozbiljnijih i bitnijih događaja u danu. Orlov pad svi su komentirali.
Pročitajte i ovo
Svaki komentar koji je išao u zabavnom smjeru je naravno imao smisla. Jer što ima smješnije nego kad se političari prevrću po podu dok ih sve kamere snimaju. No komentari koji su Orlov pad pokušali usmjeriti prema nekoj ozbiljnijoj kritici premijerovog karaktera pa i oni koji su sadržavali politički kontekst totalni su promašaj. Pokušaji da se Orla kritizira samo zato što je pao su užasno jadni. Jer nije Orao, ljudi moji, kriv zato što je pao. Orao je kriv jer nije na vrijeme rezao javni sektor. I kroz plaće i kroz otkaze. I sam je to priznao pa onda opet napravio sličnu grešku rekavši da je smanjenje javnih plaća od 3 % kraj rezova. A trebao bi biti tek početak smanjenja, očito i realno, prevelike državne administracije koja krizu nije zapravo ni osjetila.
Orao želi biti i reformator i socijalno osjetljiv igrač. Ali to baš u praksi i ne ide zajedno. Pogotovo ne u Hrvatskoj 2013.
Orao je kriv i zato što još nije smanjio šumu parafiskalnih nameta koji ubijaju poduzetnike.
Ono što je Orlov pad u ovom tjednu malo ublažilo je vijest o rastu industrije. Konačno smo i to dočekali. Zelena strelica prema gore uz oznaku 3,4 % na ekranu, u oceanu sivih vijesti, izgleda odlično. Isto tako odlično zvuči kada se vidi da postoje gradovi, poput Jastrebarskog, koji će samo u ovoj godini zbrojiti privatne investicije od 350 milijuna kuna. Taj grad, zbog tih investicija, ima stopu nezaposlenosti od samo 7 posto. Dobro zvuči i kada veleposlanik SAD-a hvali veliki napredak u investicijskoj klimi i kada nas Bloomberg značajno diže na svojoj ljestvici za privlačenje ulaganja. Ono na što želim ukazati je sljedeće: Situacija je i dalje teška i ljudi žive teško. To naravno i nažalost nije sporno. Ali mikro-elementi oporavka polako se naziru. Vrlo blago ali se ipak naziru. Pitanje je samo želimo li ih vidjeti ili ne. A to najčešće ovisi o tome kakve nam je boje politička aura. Što za, ideološki još uvijek teško podijeljenu Hrvatsku, nažalost uopće nije čudno.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
