Što to, usprkos ljepotama grada, turiste navodi da tjedan ili dva odmora ipak provedu južnije od Dubrovnika?
Stotine automobila svih registracija na Tuđmanovom mostu čine popriličnu gužvu. Turisti fotografiraju grad za uspomenu no rijteki se u njega spuštaju. Svi putevi vode na Crnogorsko primorje. I dok mi hvalimo naše ljepote oni rade i uzimaju nam goste kažu dubrovački hotelijeri.
Ta je publika napunila plaže, hotele i diskoteke u Boki. No na Stradunu je potpuno drukčija slika. Gradska straža neumorno bubnja, novinarka sa španjolske televizije snima reportažu. Stolovi ispred restorana uglavnom su prazni, a jastoga iz škrinje neće nitko jer je preskup.
Godinama najbolji hotel u bivšoj državi Belveder već šesnaest godina zjapi prazan. U njemu žive samo psi lutalice i štakori. I dok Belveder čeka nečiju milost u Bečićima se gradi velebni hotel sa šest zvjezdica čija je vrijednost 270 milijuna eura. Navodno je i sam državni vrh Crne Gore urgirao da investitori u rekordnom roku donesu sve potrebne dozvole.
U nizu paradoksa treba dodati i onaj najveći. Ugostitelji i trgovci ne smiju primati stranu valutu kao sredstvo plaćanja.Tako gosti s cruisera u dva sata koliko imaju za kupnju većinu vremena izgube čekajući u redovima ispred mjenjačnica. Stotine dopisa otišle su u sva Ministarstva no do danas se ta uredba nije promijenila.
