Jedna od najčešćih pritužbi vozača na svoje automobile jest da im automobili troše puno goriva, ili točnije da im automobili troše puno više goriva nego što piše na službenim stranicama proizvođača. To nije nikakva novost, međutim i dalje ostaje pitanje zašto i dalje ustraju u navođenju brojki koje nitko u stvarnom životu nikada neće moći postići. Priča naravno uopće nije jednostavna.
Službene brojke dobivaju se provođenjem niza testova koje svi znamo kao NEDC – New European Driving Cycle. Ta bi testiranja trebala predstavljati tipično korištenje automobila, iako u stvarnosti to nema veze s vezom.
Zašto je razlika između službenih brojki i stvarne potrošnje toliko velika? Glavni razlog je što stvarni uvjeti na cesti nisu nimalo nalik idealnim uvjetima u zračnim tunelima ili na testnim poligonima. Takvi testovi zapravo su čista fantazija a iako se donekle razlikuju u nekim detaljima, svi se temelje na istim postupcima.
Svaki novi automobil ima tri kategorije za prosječnu potrošnju goriva: Urban, Extra-Urban i Combined. Urban bi trebala predstavljati gradsku vožnju, Extra-Urban predstavlja vožnju na otvorenoj cesti (izvan grada ili autoput) a Combined predstavlja ukupnu prosječnu potrošnju. Međutim, većina vozača posvjedočiti će da nema šanse da postignu službene brojke za potrošnju goriva i to dosta vozača čak i izluđuje.
Službeni NEDC testovi provode se na temperaturama od 20 do 30 stupnjeva Celzija na pomičnim trakama koje omogućavaju vozačima da postignu kakvu god brzinu vožnje žele. Za mjerenje prosječne potrošnje u gradskoj vožnji, inženjeri bilježe potrošnju prilikom ubrzavanja, pri konstantnoj brzini, pri usporavanju ili sporoj vožnji, kao što bi se događalo i u stvarnim uvjetima u gradu. Ono što je zanimljivo jest da je maksimalna brzina prilikom testiranja potrošnje u gradu obično ograničena na vrlo niske brojke kao npr. 50 km/h, dok se kao prosječna brzina vožnje računa oko 19 km/h, što svi znamo da je daleko od stvarne situacije. Druga stvar jest da je i udaljenost koju automobil prelazi tijekom tih testiranja prilično mala te ponekad čak i ne prelazi 4 ili 5 kilometara.
Takav tip testova obično traje do 20 minuta, a vozači moraju biti izuzetno precizni jer moraju pratiti točno utvrđenu proceduru tijekom koje ne smiju premašiti dozvoljenu brzinu vožnje. Ono što je također zanimljivo u ovoj priči jest da konačne brojke mogu odstupati i više nego što se očekuje, najviše iz razloga što je ubrzanje tijekom testiranja isto za sve klase automobila, neovisno da li se testira superautomobil ili Toyota Yaris. Na primjer, ubrzanje od 0 do 100 km/h može trajati i do 50 sekundi prilikom utvrđivanja potrošnje goriva za pojedini model automobila.
Naravno, koliko god se trudili, niti jedno takvo testiranje ne može realno replicirati stvarne uvjete na cesti te tako i dolazimo do takvih razlika između službenih brojki i onih koje vozači na cesti ostvaruju.
Krajnji rezultat je da službena potrošnja goriva gotovo nikada neće biti ni blizu potrošnje u stvarnim uvjetima osim ako se ne vozite nizbrdo s vjetrom u leđima. Pitanje je zašto onda testovi nisu stroži, detaljniji, sveobuhvatniji. Pa, zato što bi to značilo da ne bi mogli više uspoređivati automobil koji je testiran prema novoj metodi s automobilom koji je testiran prema staroj, a ponovno testiranje automobila prisutnih na tržištu od 1999. godine otkad je postojeće testiranje uvedeno jednostavno nije financijski izvedivo. Za to, također, nema niti previše interesa kod samih proizvođača automobila obzirom da bi strožim testovima njihovi novi automobili izgledali kao veći potrošači od starih modela, čak iako to nije zapravo tako.
Najgore od svega jest što većina automobila može trošiti i do 25 posto više u odnosu na službenu potrošnju goriva, dok neki troše čak i duplo više od onoga što kažu proizvođači.
Kako onda dakle znati što možemo očekivati? S gledišta kupca automobila, najbolje bi bilo pogledati što proizvođač tvrdi i smatrati to kao nekom smjernicom prosječne potrošnje a ne kao najvišu moguću potrošnju. Ako vaš automobil službeno troši oko 8.5 l/100 km a vi postižete najmanje 11 l/100 km, tada i prilikom kupnje novog automobila trebate uzeti u obzir sličan omjer, znači ako za neki model piše da troši 4.1 l/100km očekujte potrošnju od oko 5.5-6 l/100km.
Naravno, jedna velika stavka je i stil vožnje. Također, automobili koje se vozi na kratkim udaljenostima te tako nikada ne dosežu idealnu radnu temperaturu također će biti veći potrošači. A ako na semaforu volite malo brže startati i usto uživati u svim pogodnostima moderne tehnologije, te imate pun prtljažnik ili još gore Thule, možete biti sigurni da će to vrlo nepovoljno utjecati na potrošnju goriva. Ali, čak i da vozite kao svetica ili svetac, i dalje ćete teško ostvariti službene brojke potrošnje goriva koje pišu za vaš automobil.
Već se razgovara i o novom sustavu zvanom Worldwide Light-duty vehicle Test Cycle (WLTC) a ovaj zajednički projekt Europske komisije i Ujedinjenih naroda trebao bi postati svjetski priznat standard za procjenu potrošnje goriva i emisija štetnih plinova.
Dok čekamo neka ljepša vremena, jedino što možete je možda pokušati primijeniti savjete za uštedu goriva kakvih ne manjka na Internetu. Ili, ako želite, možete pokušati stvoriti uvjete što bliže onima u tim testnim laboratorijima, i da, pazite da vozite na prazan želudac da masa vozila ostane ista, pa zatim da vam je prtljažnik uvijek čist i prazan te također nemojte previše jako stiskati gas. Hm...da.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite DNEVNIK.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
ZAR I TI, SINE BRUTE?
Opasna točka
KIJAMET
