Današnji Dnevnik Maje Šuput ujedno je i posljednji. Pjevačica nam je dala uvid u svoje ludo putovanje.


Ne mogu vam opisati koliko volim sunce, more, palme. Kad se probudim u takvim vremenskim i prostornim uvjetima, dobijem neku životinjsku energiju i dječju razigranost. Meni je doručak na našoj hotelskoj terasi smješten u samom pijesku apsolutno savršen. Čak mi nije teško ni svako jutro poslati vam Dnevnik kojeg pišem na mobitelu jer mi je laptop umro još u Mexico Cityju. Odlučili smo konačno pogledati špilje. Naime, u tulumu su ruševine i špilje popularne i svi turisti to obavezno idu posjetiti. Sa Lanom i sa mnom ide i Anna iz Monaca s kojom se družimo par dana te njena sestra. Anna izgleda top. Nema frajera koji ju ne bi okrznuo pogledom bar. Malo se doradila kod doktora pa je sve na njoj malo rubno, ali nekako seksi rubno. Sestra je sušta suprotnost.

Maja Šuput (Foto: Privatni album)

Uzimamo taksi i vozimo se pola sata do najpoznatije špilje - Dos Ojos. Već sam spomenula da je osoblje ovdje preljubazno, ali taksisti nisu s ove planete. Da ne budem bezobrazna, recimo da su posebni. Osim što ništa ne razumiju, pokrali bi za lovu svake sekunde. Nema taksimetra, sve iz glave. Dođe ti žao malo kad ga vidiš pa mu i pustiš da te vara. Špilja ima nekoliko na tom mjestu pa biraš hoćeš li plivati ili roniti. Za mene ronjenje s maskom nije opcija jer se bojim riba i morskih nemani. Ja da ju vidim oči u oči - mene bi infarkt strefio. Da se razumijemo, volim ju samo ne živu.

Maja Šuput (Foto: Privatni album)

Kupanje u špilji je stvarno poseban doživljaj. Toliko je čisto da vidiš apsolutno sve ispod sebe. Svi su s maskama i baterijama tražili ključeve od auta nekog pametnjakovića koji ih je zaboravio izvadit iz džepa pa je kupanje u špilji izgledalo nalik na policijsku istragu. Frajer se vraćao u hotel taksijem. Ključ popapala ribica. Nakon Dos Ojosa krećemo do jošjedne koja se zove Gran Cenotes. Predivna, velika i puno zanimljivija. Osim bazena s kornjačama, tu možeš zaista plivati duboko u mračne dijelove špilje. Taman kad sam se okrenula, čujem Annu kako oduševljeno govori da je sve puno malih šišmiša unutra. Molim??? Nema šanse da uđem. Pa tko normalan hoće među te male batmane? Ptica se bojim više nego riba. Znači, ja kad moram proći pored goluba, meni je dan propao, a kamoli da vidim šišmiša. To stvarno nije za mene.

Maja Šuput (Foto: Privatni album)

Ostajem na drvenim daskama, sunčame se i uživam u pogledu. Ostatak dana smo proveli na ručku, odmarajući na terasi hotela i šopingu. Ovdje se svi voze biciklima, pa smo Lana i ja uzela dva stara podrapana bicikla iz hotela, i krenule. Upozorila sam Lanu da nisam vozila bicikl od sedme godine i da sam smotana, ali je ona bila uporna. Lijepo sam ja čak i krenula, ali mi je sic bio previsoko, a nije se mogao podesit pa nogom nisam mogla do poda. Kako tu nema asfalta, samo sam vidjela kako se prljavi prašnjavi pod zabija, ali količina i glasnoća njenog smijeha je neopisiva. Svi su se okretali za nama, samo zato jer se ona smijala, a ne zato jer je neka turistica fulala pedalu. Idem si odmah nešto kupiti da popravim dojam.

Maja Šuput (Foto: Privatni album)

Sljedeći put kad dolazim ovdje u koferu, neću imati ništa da sve mogu kupiti tu. Zaista posebna i unikatna dizajnerska ostvarenja. Obzirom da nam je posljednja večer u Tulumu, sačuvali smo najspektakularniji restoran za kraj. Dakle, za ovo se isplati sjesti na avion. Restoran Kin Toh u sklopu hotela Azulik je spektakl. Penjanje po drvenom mostiću u mraku za nas koji imamo dioptriju nije najsigurnija opcija, ali isplati se riskirati. Cijeli restoran smješten je na nekih 20 metara visina i možete doslovno jesti na drvetu. Pogled puca na pola Tuluma, a mekani jastuci na kojima sjedite daju vam dojam luksuza.

Maja Šuput (Foto: Privatni album)

Oko stolova su mreže na kojima možete odmoriti, a svako malo plesači imaju točke u kojima vise sa užeta, izvodeći plesne vratolomije. Teško da vam to mogu opisati riječima. Odmah smo imale ideje tipa tu ću slaviti rođendan i tu ću se udati. Kako god bilo, znat ćete prvi. Naša avantura tu završava, vrijeme je za povratak. U subotu me čeka koncert u Crikvenici, a moram na pet letova do Zagreb. Obzirom na umor, jet leg i koju kilu viška, sigurno ću se dobro uklopiti jer je maskenbal. ovog puta ne moram ni masku kupovati. Izgledat ću dovoljno strašno. Hasta la vista.

OVDJE pročitajte sve Majine dnevnike.

Maja Šuput (Foto: Privatni album)