Ayca Bingol u braku je već 20 godina. Dugo su se ona i suprug borili da postanu roditelji, i kad su već skoro odustali - dobili su blizanke.


Ayca Bingol turska je glumica koja se u seriji "Obitelj mog oca", koju gledatelji imaju priliku gledati na Novoj TV, predala ulozi žene suočene s patnjama. Gledateljima se s ekrana uvijek obraćala u ovim ulogama. Likovi koje je oživljavala bili su tako voljeni da nam se svima usjekla u pamćenje kao figura snažne majke.

Lijepa ste žena. Jesu li te uloge emotivnih majki koje stalno plaču Vaš odabir?

Ne, to je pitanje ponude i potražnje... Turski narod zacijelo voli kad plačem. Smatraju to prisnim i iskrenim i uvijek me žele takvu gledati. Gledatelji su glumca uvijek poistovjećivali s određenom ulogom i u njoj ga htjeli gledati.

Nove epizode pogledajte već sada na OYO.

Koliko ste zapravo Vi ta melankolična žena koju gledamo na ekranu?

Obično sam veselija.

No u Vašoj novoj seriji "Obitelj mog oca" opet ste u ulozi majke?

Svakako. Lik Nilgun lik je žene koja je sama čitav svoj život posvetila djeci. Kao vrlo mlada proživi naivnu ljubav s Kemalom. Ali ta ljubav nema sretan kraj. Rastaju se. Dobiju blizance i Nilgun ih sama odgaja u Adani. Za to vrijeme Kemal je prisiljen oženiti se nekime drugim. Poslije se životi ovih dviju obitelji ukrštaju kao rezultat nesreće.

Je li Vaš odabir takvih poslova igranje na sigurno?

Ne zovimo to tako, prihvatim onaj posao koji mi "legne". A takvi mi poslovi dolaze. Međutim, jako bih htjela glumiti u sitcomu.

Dok ste prije nekoliko godina razmišljali posvojiti dijete, najedanput ste dobili blizance. Je li to bilo iznenađenje?

Radili smo umjetnu oplodnju. Hvala Bogu, podario nam je djecu. Potpuna je slučajnost što su blizanci. Zovu se Ajlin i Lejla.

Ayca Bingol (Foto: PR)

Kako su Vam kćeri promijenile život?

Za 180 stupnjeva... Nakon djece postala sam potpuno druga osoba, čitav mi se svijet promijenio.

Što se sve dogodilo?

Još mi se više razvio osjećaj samilosti, srce mi je omekšalo. Promijenili su mi se prioriteti. Tu je i valjda najteža strana majčinstva, uvijek u sebi nositi neku zabrinutost, makar bila i malena. Suprug i ja nastojimo se prilagoditi toj novoj situaciji. Nastojimo dati sve od sebe kako bismo ih odgojili kao dobre, ispravne i spokojne osobe.

Nije li teško baviti se dvjema bebama istovremeno?

Ne mogu reći da je vrlo lako. Prvi mjesec čuvali smo ih zajedno, prvenstveno moj suprug, a tu su i moja majka i mlađa sestra. Poslije smo s dadiljom koja nam se priključila formirali dobru ekipu. Producentska tvrtka omogućila mi je da s djecom provodim više vremena.

Gdje počinje Vaša ljubavna priča?

Tako što sam prekinula studij kemije na Istanbulskom tehničkom sveučilištu kako bih bila glumica...

Zar Vam obitelj nije poludjela?

Majka mi je bila podrška, no otac, pokoj mu duši, u početku to nije baš prihvaćao. Ali, poslije sam upala na kazališni odsjek Državnog konzervatorija Istanbulskog sveučilišta. Njegov je san bio da završim fakultet. Zahvaljujući tome, uvjerio se. U to vrijeme sam se na fakultetu upoznala sa svojim suprugom Alijem.

U što ste se kod njega zaljubili?

U njegovu vitešku dušu. Taj je čovjek borac i heroj. Može stajati uspravno pred gomilom stvari.

20 ste godina zajedno... Kako ljubav mijenja oblik unutar toliko vremena?

Upoznala sam supruga kad mi je bilo 19 godina. S 21 počeli smo koketirati. S 26 smo se vjenčali. Kad to tako govorim, čini mi se jako dugo. Naravno, među nama postoji ljubav, no nemoguće je imati ono uzbuđenje kao prvih dana. Zaljubljenost se pretvara u nešto puno drukčije. Ono što zovu životnim prijateljstvom, suputništvom, i to je doista vrlo ispravno.

Koja je tajna dugotrajne veze?

Kad život promatrate s istog gledišta i pred njim se držite za ruke, tad prevladate gomilu stvari.