Tenkić je moja furka

Za sve nas koji vjerujemo u sigurnost gradskog prijevoza situacija s Bandićevim tenkićem dobra je prilika da se prisjetimo najpopularnijih okopljenih Hrvata, kao i toga koliku sigurnost osiguravaju takva vozila. Najbolje je parafrazirati izjavu Kurta Russella, odnosno njegove uloge kaskadera Mikea iz Tarantinovog filma ‘Otporan na smrt’. ‘Moraš sjediti na mom mjestu da bi bio otporan na smrt.’, izjavio je kaskader Mike nekoliko trenutaka prije nego što je posebno ojačanim automobilom za snimanje scena sudara ubio svoju suvozačicu divljom vožnjom. Poruka za one koji ne sjede za volanom tenkića otpornog smrt poruka je jasna: ‘Makni mu se s puta’.

Pročitajte i ovo 'Urbani Jugoslaven' Psihijatar Milas: Kerum se mora izdići iznad svog ega Vlatka Pokos vs.Alka Vuica na sudu Kerum ljubavnik i bivši sponzor Alke Vuice i Snježane Mehun?

Listu cestovno najsigurnijih Hrvata treba započeti s Ljubom Ćesićem Rojsom. Umirovljeni general i bivši saborski zastupnik već je 2003. bio prorok ispred svog vremena kad je ispred Sabora parkirao svoj džip Hummer H1 oslikan u američku zastavu i s bosanskohercegovačkim tablicama. Ovo potonje što je posebno nerviralo građane, Rojs je pravdao time što u Hrvatskoj nije mogao registrirati džip zbog prevelikih dimenzija, pa je to morao napraviti u susjednoj državi. Hummer H1 je naime širok gotovo dva i pol metra te time prelazi gabarite širine vozne trake u Hrvatskoj.

U početku predstavnici zakona nisu reagirali, a Ljubo je to debelo koristio, kao i činjenicu da za krivo parkiranje može dobiti samo kaznu, dok je pauk nemoćan ukloniti vozilo koje ima težinu kamiona. No u to vrijeme ubrzo je shvatio kako njegov limeni ljubimac sve više izaziva negativne konotacije, koje je on ublažio time što ga je dao na korištenje Željku Malnaru za njegove avanture kroz hrvatske močvare i krš.

Druga na listi je poduzetnica Snježana Mehun koja je svojim žutim Hummerom H2 uspjela privući najviše pažnje na sebe, a ona je i jedina koja je uspjela mobilizirati slučajne prolaznike da se potrude putem medija podastrijeti dokaze o njenim nepropisnim parkiranjima. Jedno vrijeme nije bilo tjedna da nije osvanula ne samo fotgrafija, već fotogalerija njezinog kršenja pravila o parkiranju zbog vozila prevelikog volumena za uske i zakrčene zagrebačke ulice.

Parkiranje na pločniku, ili pak na ulici na Trgu maršala Tita pred omiljenim kafićem  bilo je i više nego uobičajena pojava, a pored jednog bušenja guma od strane nepoznatih huligana, poduzetnica je 17. prosinca u Zagrebu naletjela u Petrovoj svojim Hummerom na pedesetšestogodišnju pješakinju, koja je prelazila cestu, i srušila je retrovizorom. Povrijeđena gospođa je tada bila prevezena u bolnicu, a poduzetnica je od silnog šoka otputovala Bali, radi opravka.

Splitski poduzetnik i kandidat za gradonačelnika grada Splita Željko Kerum također je jedan od tih vozača koji je zbog gabarita Hummera sebi na vrat stavio sudbinu ‘kolateralne’ žrtve. Naime poduzetnik je krajem listopada 2005. godine teško ozlijedio vozača skutera Antu Milina na kojeg je naletio terencem. Tu još treba dodati i zabijanje u parkiranu Hyundai Lantru na kružnom toku ispred ACI Marine u Splitu, nakon čega se udaljio s mjesta nezgode.

No vrhunac svega bilo plaćanje kazne od 730 tisuća kuna kazne, što je cijena svih davanja uvećana za kaznu za izbjegavanje carinskog nadzora, jer je Kerum pune dvije godine vozio neregistrirani džip. Poduzetnik je stekao i dodatnu slavu u medijima jer je svakoga od novinara koji bi se obrecunuo na njegov vozni park nazvao Antihrvatom.

Od vlasnika oklopnih Hummera koji su pored svojih ljubimaca donekle uspjeli zadržati medijski low profile su hrvatsko-američka poduzetnica Sanja Duggan i direktor Jadran filma Vinko Grubišić.

Naime Vinko je zbog nepropisnog parkiranja samo jednom privukao pažnju medija, a to je bilo kad se parkirao ispred zagrebačke zračne luke. Nije se kao svi građani parkirao na parkingu koji se naplaćivao 15 kuna po satu, već je to učinio ispred zgrade zračne luke gdje nije dozvoljeno zaustavljanje i parkiranje. Nonšalantno je izvadio stvari svojih suputnika iz automobila, upalio sva četiri žmigavca i ušao u zgradu.

Policajci su sve to mirno promatrali i nisu upozorili građanina Grubišića da je tu zabranjeno ostavljati osobna vozila, iako su bez ikakve zadrške upozorili novinarsku ekipu da na istom mjestu nipošto ne smiju parkirati auto.

Već iz ovih nekoliko navedenih slučajeva očito je koji su nedostaci vozila koja nisu rađena za domaće cestovne uvjete. Ali epilog o tome trebaju li uopće džipovima za specijalne namjene dozvoliti prometovanje ne može se iščitati iz zaključka zagrebačke Gradske skupštine, koja je pak ponudila potpuno drukčije objašnjenje situacije.

‘Vozilo za posebne namjene bit će opremljeno za djelovanje operativnih snaga zaštite i spašavanja u uvjetima nuklearno-biološko-kemijske kontaminacije, u situacijama katastrofa i velikih nesreća, a kako bi se omogućilo rukovođenje, koordinacija i zapovjedanje operativnim snagama zaštite i spašavanja Grada Zagreba na terenu.’, navodi su Gradskog poglavarstva o ‘realnim’ problemima koji nas očekuju i zbog čega treba izdvojiti silna zajednička sredstva.

Dakle nije potrošena niti riječ o tome mogu li takva i slična vozila uopće sigurno prometovati uskim gradskim ulicama (koje obično nakon ljetnih rekonstrukcija postaju još uže), pogotovo u sadašnjoj situaciji kad se neki ‘Ajnštajn’ iz iste uprave sjetio postavljati stupove na crtu posred kolnika, koje će vjerojatno slučajno počupati ralica koja krene čistiti prvi ovogodišnji snijeg, a kamoli preširoko oklopno vozilo.