Ovogodišnji Rast Raft festival ponudio je doista za svakoga ponešto, a za sve odreda zaista izvrstan provod.


Za ovogodišnji RastRaft redakcijska ekipa se dogovorila na horuk, iako je na kraju sve ispalo drugačije od dogovorenog. Prvo smo mini automobil napunili šatorima i vrećama za spavanje, dekama, plinskim lampama i kartušama, međutim, zbog manjka mjesta i dojave kako ćemo ipak imati na raspolaganju drvenu kuću od prijateljice, odustali smo od tog dijela avanture.

Srećom je naše malo društvance popustilo pod komoditetom jedne od članica kojoj se nikako nije dalo kampirati pa smo se smjestili u toj malenoj vikendici u obližnjim Barićima, što se pokazalo kao odlična odluka jer je u Rastokama po noći bilo uistinu hladno. Tako da smo kurtoazijama ispratili kampere i dječjim poskocima se veselili kaminu u kući.

Grad Slunj je od 16. do 18. travnja po četvrti put ugostio Rast Raft Extreme sportski i glazbeni festival na kojem su ove godine nastupili neki od najboljih hrvatskih bendova. Glazbeni program se odvijao na nekoliko stageova: Tuborg green beat, Soundset i Večernji stage.

Prvu večer u zimskim jaknama zaputili smo se u srce Rastoka poslušati Hladno pivo i Kawasaki 3P, iako smo zakasnili na bendove Hi- Fi i Picksiebnere koji su nastupali na Tuborg green beat stageu.

Jedan od problema za vrijeme trajanja festivala je bio taj što su svi bendovi, pa čak i headlineri poput Hladnog piva, Kawasaki 3p-a, St!llnessa i Gustafa imali na raspolaganju samo jedan sat svirke, te nije bilo mogućnosti da nastupaju duže, ikao ih je publika željno pozivala na bis.

Hladno pivo je svoj nastup otvorilo baladom 'Superman', a uslijedili su skoro svi njihovi najveći hitovi – 'Ne volim te', 'Bačkizagre stuhpa šeja', 'Konobar', 'Nije sve tako sivo', 'Soundtrack za život', 'Trening za umiranje', 'Šamar', a koncert su završili sa pjesmom 'Samo za taj osjećaj'. Solidan nastup publika je popratila s odobravanjem, no ipak se činilo da svi zapravo čekaju da na stage stupe momci iz Kawasaki 3P-a, što se ubrzo i dogodilo.

'Bugari' su stupili na pozornicu s malim zakašnjenjem a koncert su otvorili s pjesmom 'Riba' s novog albuma. Uslijedili su 'Knžpu', 'Mali medo', 'Kak si pa tak', 'Ni da ni ne', 'Sob', 'Zec', 'Indijanac', 'Mupovska', 'Antonija', 'Mate parlov', 'Niskarastaman' i 'Puta madre'. 3P-ovci su bili izvrsno raspoloženi, a publika je u njihovom nastupu u potpunosti uživala, oni avanturističkog duha i obožavatelji poganja iz blizine, a oni mirniji iz nešto sigurnije udaljenosti.

Kawasaki 3P zbog stroge satnice nisu uspjeli odsvirati pjesmu 'Snifa san glu', te su morali, na veliko žaljenje dupkom pune dvorane, prepustiti pozornicu Paddy's Allstaru, kojeg nismo poslušali jer smo otplesali do Soundset stegea, gdje su nastupala vrlo solidna DJ Melanie di Tria, nakon koje je uslijedila podjednako dobra DJ Miss Sunshine. Pred kraj smo posjetili i Večernji stage, na kojem je bio užitak plesati uz drum&bass koji se u Zagrebu rijetko može čuti.

Neispavani i raščupani sljedećeg jutra ustali smo ranije, jer nismo željeli propustiti glavni događaj po koji smo u Rastoke i došli - međunarodno rafting natjecanje koje su organizatori smjestili u četiri kategorije - slalom, sprint, head to head i spust.

Od svega ni sami nismo sigurno što smo uhvatili, jer o raftingu nas šestero znamo koliko i o putu u svemir. No, bilo je atraktivno vidjeti energično veslanje, dobro raspoložene dečke i djevojke u pripijenim neoprenskim odijelima kako Rastokama paradiraju dugačkim veslima. Paintball i freeclimbing smo zbog raftinga potpuno zanemarili.

Preko puta obale gdje smo se smjestili načičkalo se stotinjak šatora, sve se šarenilo kao sapunica. Sunčan dan hladnu je noć potisnuo u zaborav, kamperi su izvadili roštilje, ležali na piknik dekama i tako nama šestero 'drvenokućašima' pocuclali mast jer smo odabrali topli dom prije hladne avanture. No, ipak, kolega Nikša je kasnije pripremio takav gulaš da smo na njihov roštilj samo odmahnuli rukom.

Druga koncertna večer ponudila je ponovo dobar line–up od kojih treba izdvojiti vrlo dobar St!illness i Gustafe te njihovu prateću pjevačicu Barbaru Munjas, koja je svojom nevjerojatnom energijom i karizmatičnošću bila odgovorna za dobar dio savršene atmosfere.

Večer je ponovno bila hladna kao prethodna, iako to nije umanjilo doživljaj jednog od najboljih festivala koje nudi Hrvatska, a koji je, jednoglasno smo se složili, bio preslabo marketinški i medijski popraćen. Osim toga, nije bilo ni golih guza, pa ni naša Jaca ne bi imala ništa protiv da se reklamira i na billboardovima…

No, iznenadilo nas je što smo nakon koncerata primijetili da nam je obuća i odjeća prekrivena nekom vrstom kreča s kojim je u koncertnim dvoranama bio prekriven pod. Ali, to je tek sitnica koja ne može oslabjeti našu radost zbog posjeta jednom od najlijepših dijelova Hrvatske, i festivalu koji zasigurno nećemo propustiti ni sljedeće godine.