Sela jedna od drugih udaljena stotinjak metara, a jezik različit!

Siniša Glogoški student je diplomskog studija Fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Fotografija, snimanje i putovanja su mu najveća strast i proteklih par godina koliko mu vrijeme, novac i studentske obveze dopuštaju, posvetio se istraživanju života na raznim krajevima svijeta. Neka od značajnih putovanja su putovanje biciklom do Sirije, život s nomadskim plemenima u hladnom Sibiru i južnoamerička đžungla Gvajane. Nedavno se vratio iz Bangladeša gdje je proveo 45 dana i u narednim tjednima predstaviti će nekle od priča koje je putem zabilježio.Fotografije, video uratke i doživljaje s putovanja možete pratiti na njegovoj facebook stranici www.facebook.com/GLOGOSKI 'Jasno nam je, papiri su u redu, ali ne smijemo vas pustiti da spavate u prirodi. Opasno je. Ovdje ima zločestih ljudi', vojnik mi je pokušavao objasniti da me ne smiju pustiti jer ako mi se bilo što dogodi, oni će odgovarati. Isprva mi je bilo drago što su brižni, no nakon cjelodnevne vožnje i provjere na tri vojna stajališta napokon sam stigao i već me sat vremena gnjave.

Pročitajte i ovo Hrvat u Bangladešu FOTO 'Svaki su mi dan ponavljali kako je opasno ovdje, kako će me netko napasti, opljačkati, ubiti...' Slamovi Dhake Pola milijuna ljudi na 3 kvadratna kilometra!

Sunce je zašlo i plan da ću napokon šator postaviti po danu, propao je. Tada mi je prekipjelo. Počeo sam vikati na 7 naoružanih vojnika pomalo na bangli, malo na engleskom, a naposlijetku i na hrvatskom. 'Sam sam odgovoran za sebe! Sam sam odgovoran za sebe!', ponavljao sam ne bi li me shvatili.

Tek nakon poziva iz službenog ureda za dozvole, tužnih su me lica pustili. 'Znaš, ovo znači da mi nismo odgovorni za tebe', sa svojevrsnom tugom u glasu rekao mi je jedan od nadređenih. 'Samo to sam i želio da shvatite', odvratio sam uzimajući papire i ruksak i krenuo prema mjesecom obasjanoj rijeci.

>> Pola milijuna ljudi na 3 kvadratna kilometra!

Idilu ranojutarnje izmaglice ništa ne može pokvariti. Život je počeo davno prije izlaska sunca. Jedni već okopavaju biljke duhana zlatnog lista, drugi vodaju krave, djeca hvataju punoglavce, a odmah do mojeg šatora muškarci su lupkali po kamenju u malenom improviziranom kamenolomu. Večer prije to je mjesto djelovalo izolirano i pusto, a onda postalo poput subotnjeg jutra na zagrebačkoj špici. Čak i tu, u brdovitom području Chittagonga, gdje Bangladeš graniči s Indijom i Burmom, stotinama kilometara od prenapučenog glavnog grada Dhake, gužva je posvuda.

Tu sam došao upoznati način života u nekim od domorodačkih plemena Bangladeša. U 27 plemenskih zajednica živi gotovo milijun pojedinaca. Osnovne su razlike u vjeri, tradiciji i odijevanju, no postoje i poneke razlike u izgledu. Potomci su mongoloida, poput onih obitelji koje sam upoznao u Sibiru. 'Poznata lica', pomislio sam i prisjetio se divnih trenutaka i ljudi koje sam upoznao na putovanju Sibirom. Ovdje, ista priča. Ponovno sam si potvrdio da su oni koji imaju malo zapravo najsretniji. Pomalo čudna činjenica u današnje doba.

Dane sam proveo u jednom od brojnih sela plemena Marma. Upoznao sam i neke pripadnike plemena Mro, no kada sam im se obratio na ono malo domorodačkog jezika što sam u međuvremenu naučio, blijedo su me gledali. Gotovo svaka plemenska zajednica rabi vlastiti jezik koji se često bitno razlikuje od drugog.

Zanimljiva mi je bila spoznaja da se na tako malenom prostoru, gdje su sela udaljena tek kojih stotinjak metara, ljudi zapravo ne razumiju. Kasnije sam shvatio da sam pogriješio jer se itekako dobro razumiju. Rukama i nogama, mimikom lica i crtežima uspješno sam se sporazumijevao sve dok se netko trudio. Postalo je jasno da za uspješnu komunikaciju nije nužno poznavanje srodnog sredstva sporazumijevanja, već jedino snažna volja i ustrajnost pojedinca.

Rijeka Sanghu zavija u veličanstvenom zelenilu okolnih brda i predstavlja jedinu prometnicu na tom području. Stotine metara vješto povezanih bambusovih stabala, uz vješto navigiranje mladica plovi od džungli graničnog područja do grada gdje se dalje prerađuje. Žene skupljaju školjke, muškarci love ribu, a djeca skaču s psima u toj predivnoj igri svakodnevnice.

Napustio sam brda i ponovno se vratio na more. O najdužoj plaži na svijetu i ribolovu u Bengalskom zaljevu čitajte iduči vikend na Dnevnik.hr portalu.

Glavni sponzor i podrška putovanja u Bangladeš bila je STA Zagreb – Student Travel Agency. - http://www.sta-zagreb.com/

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook