Okupljaju se raznorodne skupine - od branitelja, facebook ekipe, radnica UZOR-a, studenata, nezaposlenih, potlačenih, poniženih do, nažalost, divljaka. Većini njih, uz izuzetak divljaka, koji su došli s misijom rušenja, misija je pad vlade.
Malo toga sve te skupine povezuje. Ali ih samo jedna stvar spaja. Trenutačni prezir prema vlasti i premijerki Jadranki Kosor. A ona je već sada, a kako je krenulo i u sljedećim danima, prvi stanovnik Banskih dvora u povijesti koji je okupio toliko ljudi protiv sebe.
Ako je netko mislio da će ovo biti tek vikend-bunt ili balon od sapuna koji će se rasprsnuti, očito se prevario. Hrvati, pokazala je povijest, nisu nešto buntovni. Bolje reći, bili su najglasniji u svom dnevnom boravku i kafiću; na ulici bi, ako bi i izašli, brundali sebi u bradu. Ali i to se promijenilo.
Mislio sam i mislim da su izbori jedino mjesto gdje se mijenja vlast. Mislio sam i mislim da oni koji negoduju protiv vlasti, a ne izađu ni na izbore nemaju baš isto pravo kritizirati vlast koja nije po njhovom izboru u odnosu na one koji su birali pa možda i pogrešno.
Danas smo svjedoci da će ulica u danima koji dolaze diktirati sve što će se u zemlji događati sljedećih dana. I apsurdno - sve i ništa je u rukama Jadranke Kosor, sve ili ništa je u rukama politike. Nema čarobne kugle koja bi mogla predvidjeti do kada će ovo trajati, hoće li biti sve masovnije, nema jasnog znaka što će EU odlučiti za nekoliko dana – ulazimo li ili ne ove godine u taj klub.
Predsjednik kao arbitar
Tako uzdrmanoj ili šokiranoj vlasti oporbom, koja je dijelom preplašena ulicom, u ovom trenutku svojim izjavama, ali i potezima može pomoći predsjednik Republike. Zadnjih dana nije imao strah reći što misli o prosvjedima, divljacima i kritikama upućenima njemu. Jasno i artikulirano rekao je da su demonstracije dio našeg života, da nasilje nije.
Predsjednik stoga hitno treba okupiti Jadranku Kosor i Zorana Milanovića i dogovoriti minimum nužan da ova zemlja, pa i uz demonstracije, funkcionira sljedećih tjedana i mjeseci. Prvo je dogovoriti datum izbora. U ovom trenutku to je pitanje koje bi relaksiralo političku scenu i odnose između vlasti i oporbe. Znala bi se pravila igre. Ovako skrivanje oko datuma samo će produbiti jaz. Datum izbora bio si signal i prosvjednicima kada se odlučuje o vlasti, a to su izbori.
EU referendum - referendum o Vladi
Vlada logično uz niz loših karata igra na kartu EU, logično ne smiju u ovim zadnjim metrima učiniti ni jedan krivi korak koji bi nas pokazao kao zemlju s divljeg Balkana u kojoj se ne poštuje vladavina prava. Zemlju koja nije spremna. Da, učinili smo puno na tom putu, ali moramo i još puno toga učiniti da počnemo razmišljati kao Europa.
Referendum o EU odvijat će se pod sjenom prosvjeda i općeg nezadovoljstva stanjem u zemlji. Građani bi mogli, a to bi bilo pogubno na referendumu, glasovati ne tako o EU već o Vladi. I što ako zato što je većina građana nezadovoljna Vladom glasuju i protiv EU: to bi bio kraj europske priče.
Francuska je možda najbolji primjer kada su Francuzi nezadovoljni svojom vladom glasovali protiv EU ustava.
Ako se prosvjedi nastave, prvo mjesto izražavanja stava građana ove zemlje bit će referendum o EU. A hoće li većina tada razmišljati o budućnosti ili će pod dojmom stanja u zemlji jednostavno reći NE?
Postoji niz strahova u ovom trenutku nad zemljom, a malo odgovora ili osoba koje bi mogle na sebe preuzeti sve ovo što se događa. Ako već ne mogu utjecati na sve, političari odgovorni za zemlju mogu barem minimum toga odrediti. Bit će to malo, ali opet i puno. I datum izbora i referenduma građanima i svima bit će znak kada ćemo se i o čemu određivati. Za ili protiv EU i birati Vladu.
A uvijek će ostati dvojba. Da, na izbore ćemo izaći, a hoćemo li imati mogućnost izbora - to je već jedno drugo pitanje.
