Kako je Ivo Sanader završio u kućnom pritvoru

Pročitajte i ovo Kolumna Mislava Bage Kolumna Mislava Bage: A gdje je kapetan broda? Kolumna Mislava Bage Kolumna Mislava Bage: Suši i broš

Bio je to trijumf njegove politike. Hrvatska u NATO-u, a on uz bok novim saveznicima. Mnogi su to tada smatrali početkom njegove utrke za Pantovčak. A danas godinu dana kasnije on je u utrci za slobodom. I to u pravom smislu riječi. Od kad je sam odlučio pobjeći pa se ponovno vratiti doživio je, kao ni jedan političar u skorije vrijeme, prijezir i mržnju građana, ali i dojučerašnjih kolega i stranačkih prijatelja.

Danas je gotovo u kućnom pritvoru, dane provodi sam, ljude s kojima je godinama surađivao ili stvorio sada ne zove, ne viđa se s njima. I oni ga izbjegavaju. Kada se pojavi u gradu to je nakratko, a danas se susresti i s njim popiti kavu za neke je pitanje građanske hrabrosti. Na žalost. To pokazuje kakva smo zemlja. Nije mi ni na kraj pameti braniti Ivu Sanadera, njegov stil vladanja ili sve što je učinio od prošlog srpnja. Imali smo suradnju koja je bila obilježena usponima i padovima (neki će reći više padovima). Sanader je za sve sam kriv. Loše je procijenio sebe, bolje reći precijenio, a podcijenio građane i ljude kojima je ostavio stranku i vladu.

Sada je pitanje prestiža, ali i dokazivanja lojalnosti postalo pitanje tko će jače odalamiti pa čak i pljunuti po Sanaderu i svemu što je on radio. Posebno je gadljivo kada se u tome natječu ljudi koji su s njim surađivali ili koji duguju svoje funkcije upravo Ivi Sanaderu.

On je sve odlučivao i znao i bez njega se ništa nije moglo. Kao da to nismo znali i sami i prije nego što su nam ti isti u trenucima svoje zakašnjele građanske hrabrosti rekli.

Pa on je cijelu svoju vladavinu HDZ-om od 2000-te a posebno od 2002-e, kada je izbacio Pašalića zasnovao na željeznoj ruci u baršunastoj rukavici. Odlučivao je tko će i kada biti ministar. Bio sam svjedokom razgovora njega i njegovih ministara gdje su ovi potonji kao nadgrobni spomenici primali sve verbalne udarce svog tadašnjeg šefa. I nisu se bunili.

Sada su ti isti nadgrobni spomenici postali mauzoleji samostalnosti i neovisnosti. Progledali su. No sa zakašnjenjem. Svi su bili sudionici njegove politike i sudjelovali u svemu i sve su znali. I to je prava istina. Ali su se isto tako dobro pokrivali jer je sve bilo zasnovano na zavjetu šutnje. Ti ne diraj moje, ja ne diram tvoje. Moglo bi se reći bio je to moto funkcioniranja. Oni stariji sjećaju se Titove rečenice 'miroljubive aktivne koegzistencije'. Ili jednostavno nesvrstani. A takvi su bili i naši ministri. Nitko od njih, ali baš nitko nije radio ništa, a da nije pitao Sanadera.

Sada se ne sjećaju što i kako. I u čemu je zamka sada kada im je dojučerašnji kolega u pritvoru. Zato što sada braneći sebe utapaju Sanadera, a zapravo nisu ni svjesni da svaki od njih utapa i sebe. Pa ako je Sanader o svemu sve znao to je jasno, ali što su ministri radili. Izvijestili ga i šutjeli, ili još gore primili zapovijed i proveli je. Ako je Sanaderovo činjenje neki zločin, a što je nečinjenje ministara da to spriječe? Čin hrabrosti ili kukavičluk.

I tako dok Damira Polančeca utapaju u živi pijesak, svaki od njih morao bi na brzinu premotati film posljednjih 6 godina svojih odluka, ali i odluka koje je proveo, a znao je da su loše i štetne, ali je to tako gospodar od njih tražio.

I onda kada i njima netko pokuca na vrata neka se sjete da ih više nema tko braniti. Jer su ti koji bi ga i mogli i morali braniti daleko ili još gore nedostupni su.

A Damir Polančec bivši referent za sušeno voće u Podravci sada bi očito mnogima trebao poslužiti kao ogledni primjerak borbe protiv kriminala. Pa eto bivši potpredsjednik je u pritvoru. No i drugi su direktori bili u pritvoru i tada je to izgledalo kao borba, a ti isti direktori sada su vani pa sve sliči na igrokaz.

Damir Polančec pao je jer je najslabija karika u Vladi. Je li i pritvor po tom ključu najslabije karike tj. osobe koja može ako se odluči samo teretiti političkog mrtvaca Ivu Sanadera.

Stvarno odlučna borba u kojoj su dva glavna lika ionako otpisana. A što je dalje s glavnim glumcima. Koji naravno i dalje ništa ne znaju.

>> Arhiva