Kolumna Marije Župan Miholjek: Hrvaticama bi Copperfield skinuo kapu na triku preživljavanja

Dan koji se slavio, pa se zaboravio, pa se opet potiho vraćao. Ali, obilježavali ga ili ne, gledali na njega ovako ili onako, kada se zna da su žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila svoj glas u Americi digle još 1857. zbog loših uvjeta rada i niskih plaća, nije li tužno gledati da se u Hrvatskoj i 2011. bore za isto. Znamo da nismo iznimka po niskim primanjima u toj grani, znamo da bi s plaćama u našoj tekstilnoj industriji i David Copperfield jedva izmađijao kraj s krajem, ali kud su primanja mala, tu ih još mnogi i ne dobiju. I zato opet poražavajući podatak kojemu se mora stati na kraj i koji ni u jednoj uređenoj državi ne može biti normalan – više od 70 tisuća ljudi svaki dan ide na posao, svoju smjenu odradi, a svoju zarađenu kunu ne dobiva mjesecima.

Pročitajte i ovo Kolumna Marije Miholjek Zbog čvaraka i EU na boljem glasu! Kolumna Marije Župan Miholjek Odgovornost, stres, umor...nemoguće! Barem ne do 65.

Ma koji Copperfield zapravo, pa on bi njima skinuo kapu na trikovima za preživljavanje! Žene u tzv. ženskim industrijama mahom rade za minimalac.

100 je godina prošlo od kada je više od milijun žena prosvjedovalo ulicama i trgovima Austrije, Danske, Njemačke i Švicarske, a u požaru u tvornici u New Yorku, zbog slabih mjera sigurnosti na radu, poginulo više od 140 radnica. Stoljeće poslije, UN apostrofira pitanje žena na tržištu rada temom Put ka dostojnom radu za žene.
U Hrvatskoj 2011. nadamo se putu ka dostojnom radu za sve, ali danas ćemo se ipak damama više posvetiti.

U jučerašnjem Dnevniku Nove TV vidjeli smo radnice propalog Kamenskog koje su nakon štrajkova glađu i prosvjeda na svoj položaj još jednom odlučile ukazati i performansom ‘Neraskidive niti'. Osmislile su ga kulturne radnice za radnice u tekstilnoj industriji.

One, poput radnica Uzora i brojnih drugih za sebe često kažu da su izgubljena generacija. Kada imate 50 godina života, 30 godina staža, a ostanete bez posla – perspektiva se ne čini nimalo bajnom. Više od 180 tisuća žena u Hrvatskoj ne može naći posao, najmanje 80 tisuća ih radi na crno. Statistika kaže da su obrazovanije od muškaraca i … zvuči nevjerojatno - da veća razvijenost zemlje donosi i veću razliku u plaćama između žena i muškaraca za isti posao. O planiranju obitelji da i ne govorimo. Majčinstvo kao prepreka napredovanju u karijeri ili strah da će ‘dobar dan’ nakon povratka s porodiljnog postati ‘zbogom’; bolovanja i porodiljni dopusti koji utječu na mirovinu…
Međutim, iako se na današnji dan skreće pozornost na ono što valja mijenjati, kao i na promicanje ekonomskih, političkih i društvenih prava žene - ne treba zaboraviti i zanemariti da postoji i jedna potpuno drugačija slika Hrvatske. Pa tako u istom prilogu o radnicama Kamenskog vidimo i gospođu koja kaže da se ne može ni u čemu požaliti na svoj status u odnosu na muške kolege, da u svom poslu nikada nije osjetila bilo kakvu diskriminaciju. I nije naravno jedina.

Osjećale se izgubljenom generacijom ili generacijom koja rame uz rame s bilo kim grabi naprijed, generacijom kojoj nije mjerilo spol, već sposobnost – svima je zajedničko da mogu izaći na izbore pa i tako reći ono što misle. Jer nije tako davna prošlost, prije samo četrdesetak godina još je bilo žena u Europi koje to nisu mogle.

Karanfili ili bilo koje drugo cvijeće izašli su iz mode na današnji dan, s njima vjerojatno i čestitke od kolaž papira i poruke ispisane vodenim bojama... ali, bez obzira ... drage dame, sretan vam Dan žena!