Dok smo vozili cestom kroz obrađena polja i pašnjake, na nepreglednom zelenilu su nesmetano pasla goveda. ‘Ako kupujem meso, uvijek gledam da je iz Slovenije, jer njihove životinje pasu vani na poljima i žive zdravije’, rekla je jedna sugovornica dok smo se vozili prema imanju Firbas. Prizori poput tih pratili su nas cijelo putovanje kroz Pomurje i Podravsku regiju smještene na sjeveroistočnom dijelu susjedne nam države.
Kad smo došli na ‘Domačiju Firbas’ primjetili smo da i ondje uzgajaju razne životinje te ih puštaju da dan provode na otvorenom. Upravo njih poslužuju svojim gostima za koje proizvode finu hranu i pripravljaju je u idiličnom restoranu. Uz jutarnju kavu koju smo pili s netom pomuženim mlijekom, dobili smo i čitavu plejadu suhomesnatih proizvoda, povrća, domaćeg kruha, raznih pekmeza, domaćeg maslaca, a od svega su se najviše isticali svježi sirevi s okusom bilja. Kako posebno pripremaju svaki obrok, potrebno im je najaviti dolazak, ali baš zato znate da ste dobili svježu hranu upravo pripremljenu samo za vas. Vlasnici ‘domačije’, goste rado prevezu i traktorom u prikolici, kako bi dobili potpuni dojam da se nalaze na selu. Nezaboravnu i kratku vožnju u prikolici dobila je i naša ekipa. Glavna odlika ove ‘domačije’ jesu kruške. Jedna ogromna umjetna zelena stoji nasred dvorišta, a baš ove godine dobio ju je na rođendanski poklon jedan od vlasnika. Sok od kruške kojeg sami proizivode može se kod njih kupiti u rustikalnoj trgovinici koju imaju pokraj restorana.
Prije nego smo prešli na nešto više generičku ponudu, posjetili smo posjed na kojem se sade razni začini. Ti začini, s eko socijalne farme Korenika koja zapošljava teško zaposlive skupine (kao naprimjer osobe s invaliditetom, starije i sl.), završavaju u hrani hotela Livada Prestige. Upravo dok smo ondje jeli ručak, jedan od kuhara došao je do tegli na terasi koju smo mogli vidjeti s prozora restorana, te ubirao začine za jela koja su spremana u kuhinji tog velikog hotelskog pogona. Priča postaje još mekanija i srčanija. Od začina i trava s ekosocijalne farme proizvode se, između ostalog, i čajevi. Baš je čajeve uprava hotela htjela ponuditi svojim gostima. ‘Skupina koja je birala koje ćemo čajeve dati gostima, sastojala se od nekoliko muških i nekoliko ženskih članova. Dok smo birali koji nam se okus ponuđenih čajeva najviše sviđa ispalo je da su sve žene odabrale jedan okus, a svi muški članovi drugi. Muškarci su izabrali pikantnije tonove, dok su žene išle s blažom varijantom. Tako smo odlučili da ćemo uzeti dvije vrste čaja. Jednu vrstu za nju, jednu vrstu za njega’, ispričao nam je direktor hotela Igor Magdič. Tako je i bilo – na krevetu luksuzno opremljenoj sobi s velikom terasom, čekao me poklončić hotela – čaj naziva ‘za nju’.
Pomurje nudi podosta. Velika investicija tog kraja je najveća plantaža orhideja u ovom dijelu Europe na kojoj se također nalazi i tropski vrt s mnogo egzotičnog bilja. Banane, kakao, vanilija… samo su dio golemog vrta u kojem je potrebno održavati određenu količinu vlage i temperature na prostoru od četiri hektara zemlje. To sve iziskuje iznimno mnogo energije, a vlasnici su kupili zemlju koja leži na termalnoj vodi, pa se za grijanje prostora služe geotermalnom energijom. Osim velike financijske uštede, tim se načinom iskorištavanja energije doprinosi smanjenju emitrianja stakleničkog plina koji se ispušta u okoliš. Na tom golemom području godišnje se uzgoji više od dva milijuna cvjetajućih orhideja. ‘Ocean Orchids' opskrbljuje domaće tržište, kao i druga tržišta cijele šire regije, izvozeći više od 80% potpuno naraslih biljaka svake godine’, rekao je Andrej iz Ocean Orchids koji u ugodnom razgovoru goste provodi kroz tropski vrt objašnjavajući porijeklo i specifičnosti biljaka što se ondje nalaze. Ova jedinstvena plantaža u našem dijelu Europe otvorena je za razgled uz simboličnu cijenu ulaznica.
Gurmanski je ovaj kraj razvio moderniziranu gibanicu. Vidjevši nekoliko vrsta te slastice raznih oblika koje ondje nude razni ugostitelji, na pamet mi je pao izraz ‘gibanica je evoluirala’, odnosno tamošnji majstori kuhinje zadržali su specifičan okus gibanice tog kraja, ali su joj dali ponešto modernije oblike. Tako je chef hotela Livada ponudio na tanjuru okruglu gibanicu nalik na mini kremastu tortu, a u Murskoj Soboti dobili smo je izrezanu u trokut iz velike okrugle torte.
Da se autentičnost hrane kontinentalnog kraja može koristiti i u zdravim navikama pokazali su u hotelu Primus u Ptuju gdje su ponudili BeFit obrok iz svoje ponude. Interaktivni početak ručka počeo je predjelom kojeg je prvo napravio simpatični i kreativni chef iz namirnica koje su se nalazile na stolovima ispred nas. A potom smo ga pokušali oponašati u obroku kojeg smo sami sebu spravljali pred chefom. Bilo je to jedinstveno iskustvo industrije koja inače pred vas samo servira gotovo jelo i predstavi ga u grubim crtama. Na ovaj način smo dobili detaljnu sliku toga što nam se sve točno nalazi na tanjuru, od glavnih sastojaka kao što su ugljikohidrati, pa sve do sitnih detaljčića, odnosno listića svježeg začina ubranog iz teglice. Bio je to ujedno jedan od najukusnijih obroka koje sam jela iz hotelske ponude općenito, gdje god sam bila. A bilo je to i jelo ne samo za nepce nego i jelo za iskustvo. Nakon obroka od nekoliko slijedova, bilo je vrijeme za opuštanje u bazenima i orientalskoj suiti. Primus je iznenadio i posebnim doživljajem ‘Rimskom večerom uz bazen cesara’. To je tematska večera na koju se dolazi u kupaćem kostimu i bade mantilu. Na ulazu u prostor u kojem se održava, ostavljate bade manitl i preuzimate haljinice kakve su nosili u starom Rimu. Dočekuju vas kostimirani glumci kako bi se što više mogli osjećati kao da pripadate trenucima u kojima su uživali hedonistički Rimljani, a umjesto stolova i stolaca tu su ležaljke – jer kako drugačije biti hedonist nego guštajući u bogatstvu okusa hrane u ležećem ili poluležećem položaju. Odmah do prostorije s hranom i ležaljkama nalazi se i bazen u polutami opuštajuće atmosfere. U njemu u svakom trenutku možete pronaći predah od izobilja hrane, a druženja se na Rimskim večerama zbog bogatstva kreativnog i zanimljivog animacijskog sadržaja, često oduže i do ranih jutarnjih sati.
Hedonizam vinskih podruma
Nastavak starorimske atmosfere nalazi se u galonima vina koja kriju podrumi Ormoža i Kupljena. Velika vinarija Ormož većinom proizvodi bijela vina, specifična za taj kraj, a vinograde za crna vina većinom imaju u Makedoniji. Sedam impresivnih katova vinarije Ormož u Jeruzalemu koja se danas okreće modernim i svježim vinima i njima osvaja svijet, izgrađeni su još 1967. Samo neka od vina koja proizvode su šipon, sauvignon, sivi, bijeli i modri pinot, laški i rajnski rizling, traminac, žuti muškat, muškat ottonel, chardonnay… Nešto manji, ali jednako vrijedan Kupljen. Riječ je o tradicionalnom obiteljskom imanju iz 1836. godine. Pod robnom markom Vino Kupljen, vinar Jože Kupljen je kao jedan od prvih profesionalnih privatnih slovenskih vinara, već 1976. punio svoje vino kao vlastitu marku. Ove pitke Kupljenove okrijepe su na početku voćnog okusa i svježeg karaktera, imaju veliki potencijal dozrijevanja (bijela vina 5-20 godina, crna vina 5-25 godina) i svake godine otkrivaju višeslojnost okusa. To je rezultat posve prirodne obrade vinograda, vinove loze i grožđa te isto takvog podrumarstva i njegovanja vina. Obitelj Kupljen svoja vina prodaje diljem svijeta, a serviraju ih i u istoimenom restoranu u kojem smo jeli brancina pečenog u soli i kamenice na bućinom ulju.
Misteriozan ali i vrlo aktivan život geološkog podzemlja naše planete možete iskustiti u Vulkaniji. Kroz mistične i vruće ''hodnike'' unutrašnjosti vulkana odvest će vas simpatična krtica Oli koja je zanimljivošću i pristupačnošću vrlo primamljiva mlađim posjetiteljima.
Od pogleda na idilične zelene površine, preko odmaranja u wellensu, pa sve do uživanja u prekrasnoj hrani koju nudi kraj nedaleko Zagreba – sve je to jedna zaokružena priča koju treba iskustiti.
