Joey DeGrandis iz New Yorka ima poseban talent na kojemu bi mu možda mnogi zavidjeli. On se naime sjeća svakog detalja svog života još od njegove desete godine, točnije 1995. godine. News.com.au piše kako je Joey među 60 osoba u svijetu kojima je dijagnosticirana hipermnezija, stanje koje karakterizira nadprosječno dobro sjećanje na prošle događaje.
Pročitajte i ovo
'Najbolji način da to opišem jest da gledam na svoj život kao na film', rekao je jednom prilikom Joey. 'To je skoro kao kad upalite DVD i unaprijed možete u kvadratićima odabrati scenu koju želite', opisao je.
Zanimljivo je da mu ovo stanje ne dozvoljava da se prisjeti svakog detalja tog dana, dakle koji upravo traje, no ipak se može prisjetiti puno više stvari nego drugi ljudi.
'Sjetim se što sam doživio i kako sam se osjećao na točno određen datum u kalendaru i onda počnem razmišljati o tom periodu života', priča Joey, i dodaje da se u tim trenucima osjeća kao da ponovno sve proživljava. Iako se mnogima na prvu možda čini da je ovo stanje pravi blagoslov, surova stvarnost ipak je drugačija, zato što s time dolazi i prisjećanje na točne osjećaje iz prošlosti, poput tuge ili boli u nekim trenucima koji su se prije dogodili.
Um kao najgori neprijatelj
'To je skoro kao da je vaš um vaš najgori neprijatelj', priznaje svoje viđenje Joey, a jedan od velikih nedostataka jest što on ne može sam odabrati kada će 'proraditi' sjećanja. To znači da ako ga nešto odjednom prisjeti na neki, primjerice tužan događaj iz prošlosti, on ne može izbjeći da se sjeti toga i opet osjeti tugu, nego to mora 'proživjeti' u tom trenutku.
Kaže da mu njegovo stanje otežava da ostvari 'normalne' ljubavne odnose, jer mu je teško naći razumijevanje ali i osobu od povjerenja kojoj može povjeriti baš sve kroz što prolazi. Isto tako ne može spriječiti da se prisjeća bivših djevojaka i trenutaka koji su bili lijepi, pa se osjeća sretno, ali i bolnih prekida koji ga emocionalno iscrpe.
Stanje mu nije dijagnosticirano do 26. godine, iako je već s 10 godina shvatio svoju sposobnost, no mnogi su bili skeptični na njegove tvrdnje dok se liječnici nisu više počeli baviti hipermnezijom. Kada su objavljena prva istraživanja i kada je ovaj poremećaj priznat, mnogi koji od njega pate odahnuli su jer ih društvo nije više smatralo 'ludima'.
No, da ne bude sve tako crno, Joey kao i drugi 'hipermnezičari' nađu i način da se zabave sa svojim stanjem. Tako je rekao da ponekad kada šeta nekom ulicom ili pokušava zaspati, namjerno izaziva sjećanja.
'Nekad se samo pokušam sjetiti gdje sam bio prije godinu dana u ovo vrijeme, ili što sam zadnje radio na tom određenom mjestu, i to mi skrati vrijeme i zna ispasti zanimljivo', rekao je Joey.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
