U intervjuu za rusku agenciju Regnum, Leonkov je pojasnio detalje oko rušenja ruskog bombardera Su-24 i zašto nije sve išlo prema planu.
Pročitajte i ovo
Sve je počelo tako što su 24. studenoga poletjela dva zrakoplova tipa E-3 AWACS s dvije različite lokacije - Grčke i Saudijske Arabije, rekao je Leonkov. Prvi je poletio iz zračne baze Preveza u Grčkoj, a drugi iz zračne baze Rijad u S. Arabiji. Oba su zrakoplova krenula u svoju uobičajenu misiju, određivanja točnih lokacija ruskih zrakoplova u zraku. Upravo su ti zrakoplovi odabrali "žrtvu", ističe ruski vojni stručnjak, a prenosi Russia Insider.
Zadatak američkog E-3A bio je odrediti aktivnosti radara Su-24M2 i ustanoviti nalazi li se on u modusu potrage za metom ili je već odabrao i naciljao metu te počeo s obradom podataka. Poznato je da AWACS može usmjeriti aktivnosti zrakoplova u borbi, prosljeđivanjem informacija njihovoj avionici i letnim računalima, pojašnjava Leonkov.
Triangulacija
Ispostavilo se na kraju, smatra ruski stručnjak, da je to bilo zato i da se odredi koliko je točno bespomoćan usamljeni ruski bombarder u zraku. "Koliko znamo, Su-24M2 je bio na povratku s misije i njegovo letno računalo radilo je u navigacijskom režimu, zajedno s GLONASS sustavom (ruska verzija GPS-a). Vraćao se u bazu i nije se spremao u novu akciju. Čitavo to vrijeme, E-3 su prenosili detaljne informacije o Su-24M2 paru turskih lovaca F-16CJ (specijalno napravljenih za turske potrebe). Značajka tih zrakoplova jest da u sebi imaju računalo koje upravlja novim AN/APG-68 radarskim sustavom, koji ispunjava ulogu kopilota i navigatora", rekao je Loenkov.
BRZO, PRECIZNO, EFIKASNO Moćno oružje za uništenje 'zmijske glave' Islamske države
Ipak, činjenica da je primao podatke od E-3 zrakoplova nije bila dovoljna za precizan napad na Suhoj pa je preciznost presretanja turskih zrakoplova pojačana sustavom protuzračne obrane PATRIOT, koji je raspoređen u Turskoj, ili preciznije, pojašnjava ruski vojni stručnjak, njihovim višenamjenskim AN/MPQ-53 radarima. Isto tako, dodaje, ne može se isključiti niti mogućnost da su u operaciji sudjelovali i MENTOR špijunski sateliti te svemirski sustav Geosat.
Drugim riječima, iz kretanja turskih lovaca postoji indicija da je bila riječ o preciznom presretanju putem triangulacije, odnosno identificiranja mete putem tri različita sustava - E-3 zrakoplova, PATRIOT-a i MENTOR-a i možda Geosata.
Zasjeda je bila spremna
E-3 zrakoplovi su u tom smislu turskim zrakoplovima dali poziciju zrakoplova u zraku, njegovu rutu, brzinu i status sustava naoružanja, dok su PATRIOT i MENTOR prenijeli podatke o telemetriji SU-24M2 i njegovom kretanju u odnosu na tlo te precizno predviđanje gdje bi on mogao biti vidljiv obzirom na planinski teren.
Uz sve te podatke, zasjeda je bila spremna. "Naravno, Par F-16CJ doletio je do mjesta s kojeg je bilo predviđeno presretanje te s udaljenosti od 4-6 kilometara, što je praktički iz neposredne blizine, ispalili AIM-9X Sidewinder raketu u stražnju hemisferu našeg bombardera. Osim toga, AN/APG-68 radar na turskom lovcu radio je u modusu 'osvjetljenja mete', što znači da se uključio u trenutku ispaljivanja rakete te se isključio u trenutku kad je raketa definitivno zacrtala svoj cilj", pojašanjava Leonkov.
2 minute od savršenestva
Na kraju je pojasnio i zašto sve nije išlo po zacrtanom planu za Turke. "Napravili su svejedno jednu pogrešku, što je u konačnici uzrokovalo da njihova provokacija ne upali kako su htjeli. F-16CJ krenuli su u presretanje dvije minute prekasno, kad je SU-24M2 već napustio spornu 68-kilometarsku zonu na sjeveru Sirije (samoporglašeno zonu zabrane leta od strane Turske), za koju vrijedi pravilo da je zrakoplovi moraju napustiti unutar minute i pol... Čini se da je to na kraju i spasilo našeg navigatora. Uspio se sakriti u šumi i pričekati spasilački tim", rekao je Leonkov.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
