Pretpostavka je da će Andrej Plenković u svome timu suradnika htjeti imati one koji komuniciraju na isti način kao i on, koji će slijediti ne samo njegovu politiku već i retoriku. Sudeći po ministrima (od kojih su široj javnosti neki već poznati) sposobnost političke komunikacije bila je svakako jedan od kriterija.
Pročitajte i ovo
Davor Ivo Stier i Damir Krstičević pripadaju najužem premijerovu timu i obojica su vrlo slični Plenkoviću. Karakterizira ih, prije svega umjerenost – i izvedbena i sadržajna. Mirnoća izlaganja, logičan slijed misli, jasna struktura i primjerenost rječnika.
S diplomatskom pozadinom, međunarodnim političkim iskustvom, Davor Ivo Stier zapravo i nije iznenađenje u tom komunikacijskom aspektu.
Svojevrsno iznenađenje je Damir Krstičević koji svojom staloženošću, kultiviranim nastupima pa čak i govorničkom profinjenošću odudara od stereotipnog poimanja generala ili ratnog zapovjednika vojske. Stereotipi (temeljeni i na američkim filmovima) podrazumijevaju agresivnost, asertivnost vojnih dužnosnika koja nikako ne bi odgovarala političarima. No, svojim nastupima general Krstičević (za razliku od nekih drugih generala koje smo mogli čuti u hrvatskom javnom govoru) zaista pokazuje predispozicije za jednu kulturnu političku komunikaciju.
Što se govora i javnih nastupa tiče, javnosti su otprije poznati novi, stari ministri Marić i Tolušić. Obojica su pokazala da mogu jasno i logično komunicirati o potezima u svom resoru koji možda široj javnosti nisu toliko jasni i transparentni kao neki drugi (primjerice, o pitanjima kulture će manje-više svako spremno davati svoje mišljenje, dok će o poreznim reformama ipak više vjerovati na riječ stručnjacima). Stručnjaci katkada mogu dodatno komplicirati shvaćanje makroekonomske politike, BDP-a, PDV-a i sličnih pitanja pa je važno posjedovati upravo sposobnost da se komplicirane stvari objasne na što jednostavniji način. A u tome vrijedi pravilo – ako ne možeš jednostavno objasniti što govoriš, tada vrlo vjerojatno ni sam ne razumiješ temu.
Tomislav Tolušić je svojevrsni presedan, ministar koji iz jednog resora odlazi u drugi. I još k tome, u resor koji je često bio kamen spoticanja različitih vlada. Ministrima poljoprivrede je gotovo uvijek vladalo nezadovoljstvo (ili su možda oni koji pripadaju tom resoru bili najglasniji u negodovanjima!!), a Tolušić se već nakon dan dva morao suočiti s posebnom retoričkom formom i pokazati umijeće kriznog komuniciranja po pitanju mogućnosti širenja zaraze salmonelom. Također pokazuje govornički potencijal i dobro snalaženje u javnim nastupima.
Slaba karika Plenkovićeva tima (barem što se javne komunikacije tiče) je novi ministar zdravstva Kujundžić. I to ne zbog nekih recentnih izjava već zbog govorničke reputacije koju je stvorio na predsjedničkim izborima. Svi ga se sjećamo kao elokventnog, odlučnog, ali ipak agresivnog govornika s kategoričnim i isključivim izjavama. Njegovi su nastupi tada bili prilično oštri, žestoki i uvredljivi te je u nekoliko navrata pokazao manjak govorničke kulture (osobni napadi na Ivana Vilibora Sinčića, diskreditiranje i uvredljivo prelaženje na „ti“ u javnom nastupu).
No, politička i govornička situacija je tada bila drugačija, predizborne kampanje uvijek izvlače najgore iz političara pa se možemo nadati da u situaciji kada je funkcija osigurana (barem za neke vrijeme) neće morati posezati za očajničkim potezima govornika bez argumenata. Međutim, zasigurno će se naći u konfliktnim situacijama, morati suočiti s nezadovoljnim liječnicima, problemima i javnim raspravama. Treba znati dobro se pripremiti, vladati materijom, obuzdati temperament i kulturno komunicirati. Možda je to bila i jedna od uputa koje mu je dao šef Vlade.
U svakom slučaju, ako je suditi prema nekolicini izabranih ministara, možda će hrvatska javnost konačno biti u prilici vidjeti demokratsko kulturno političko komuniciranje na djelu.
Sve dok ne uključi prijenos Sabora!
Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.
