I dok su u medijima izlazila svjedočanstva roditelja koji tvrde kako su njihova djeca na putu ozdravljenja, javila se jednako tako glasna skupina onih koji su ih optužili za zlostavljanje i nadriliječništvo.
Pročitajte i ovo
Reporterka magazina Provjereno, Maja Medaković, razgovarala je s roditeljima čija su djeca i po godinu dana na takozvanom CD protokolu, a na analizu smo odnijeli i ono što djeca izbacuju iz sebe, navodne parazite, za koje roditelji vjeruju - da su uzročnici autizma.
Za svoje je dijete, Helena tvrdi, pronašla lijek. Lijek za autizam. I o tome ne namjerava šutjeti jer smatra ne čini ništa loše. "Moja prva zadaća kao roditelj jest učiniti sve što mogu da pomognem svom djetetu. Nisam glupa, školovana sam", kaže Helena.
U ono zbog čega je završila u svim medijima i zašto je optužuju da je monstrum koji truje svoje dijete, ušla je kaže nakon mjeseci i mjeseci čitanja, istraživanja, učenja. Sve što tvrdi nisu učinili oni koji je tako olako i oštro osuđuju.
Roditelji tvrde - znanost nema dokaze
"Ni jedan dokaz ja nisam vidjela, ni u novinama, ni na televiziji. Ni jedan dokaz, ni jedno ime i prezime kome je CD protokol naškodio. Govore o krvavim stolicama, o nekakvim crijevima. Ma gdje im je čovjek? Daj mi da vidim dokumentaciju, jednog čovjeka kome je CD protokol naškodio. Imenom i prezimenom i ja isti tren odustajem", kađže Helena.
Do tada će njezin Filip biti na takozvanom CD protokolu. Cilj mu je detoksikacija organizma i izbacivanje parazita, jer autizam nije bolest, on je, tvrde, posljedica kako teških metala tako i toksina koje u tijelo ispuštaju paraziti i tako utječu na neurološki razvoj djeteta.
Amerikanka Kerri Rivera homeopatkinja je koja je osmislila i zagovara CD protokol. Njime je tvrdi od autizma izliječeno više od dvjesto ljudi, no moderna medicina ga ne odobrava. Ono što tvrdi da djeluje, obični je klor dioksid (ClO2) koji nastaje kada se spoje natrijev klorit (NaClO2) i klorovodična kiselina (HCl). Ovisno o težini djeteta, kao terapija se uzima od jedne do petnaestak kapi razrijeđenih u vodi koja se pije tijekom dana.
"To dakle niko nije nikada dokazao, ja bi rekao da je to jedna bizarna ideja, koja nažalost koristi već poznat fenomen da se u bolesti ili stanjima za koja ne postoji lijek u oficijelnoj medicini, koriste bilo kakva takva sredstva", kaže farmakolog dr. Igor Francetić. Riječ je, kaže profesor Igor Francetić, jedan od vodećih hrvatskih farmakologa, o iznimno agresivnoj i otrovnoj kemikaliji, izbjeljivaču koji ako se proguta može teško oštetiti sluznicu.
Nikada, kaže Helena, djetetu ne bi dala nešto u što nije sigurna. Pokazuje nam i papir za koji tvrdi da je odobrenje američke agencije za hranu i lijekove.
Obična kemikalija
"Nažalost, to je pogrešna informacija. Te tvari su kemikalije. Kemikalije koje imaju široku industrijsku primjenu i koriste se kao sredstva za čišćenje. Jedino odobrenje na koje su mogli naići je možda takvo", pojašnjava glasnogovornica Halmeda, Jasminka Tadin.
Za smrtne slučajeve u HALMED-u ne znaju, ali upozoravaju bilo je više slučajeva hospitalizacije. Helenina obitelj u žižu je medijskog interesa došla ne svojom voljom, ali kažu opet bi učinili isto.
I Helenin suprug kaže da želi samo najbolje za njihovo dijete, a ako postoji dokaz o štetnosti, kaže, neka ga se pokaže i odmah će prestati s korištenjem CD protokola.
Samo najbolje za svoje dijete žele i drugi roditelji i u svoju odluku ne sumnjaju ni na trenutak. Svi su roditelji dječaka, mahom šestogodišnjaka. O načinu na koji liječi svoga sina, druga majka dječaka s autizmom se ne boji govoriti javno.
"Mi smo na cd protokolu osam mjeseci. U tih osam mjeseci, on je imao jako velike pomake. Znači prije toga to je dijete sajedilo na podu, igralo se tako da je vrtilo kotačić od nekakvoga autića ili većinom prebirao te igračke po rukama, mislim grizao, jeo, nikakve svrhe s tim igračkama. Prije kad bi netko ušao u prostoriju, on se ne bi osvrnuo. Danas, on prvi pozdravlja, prilazi ljudima, prilazi djeci. Pokazuje prstima u ono što želi", kaže ona.
I zove je mama. Pomaci za koje smatra može zahvaliti jedino CD protokolu, baš kao i njih dvojica. Molili su da im zaštitimo identitet jer boje se kažu, da svojim javnim istupanjem ne bi ugrozili napredak koji su do sada postigli.
'Moje dijete je zdravo'
"Znači moje dijete je zdravo, nalazi su mu zdravi i ima strašno velike pomake. Ne vidim zašto oni to govore da je to otrov. Volim svoje dijete najviše na svijetu. Ja njemu ne dajem nikakv otrov, ja njemu dajem nešto što njega liječi, što ga vadi iz tog svijeta", kaže dječakov otac.
Nestale su tvrde nesanice, stereotipije, krikovi zbog kojih su svaka vožnja u automobilu i zaustavljanje na semaforu bili pravo mučenje. Iako ih se optužuje da djeci daju otrov, oni su tvrde potpuno zdravi jer klor dioksid djeluje jedino na patogene, na parazite koji su jedan od glavnih uzoraka autizma.
"To je nemoguće zato što takvo oksidantno sredstvo ne bira na što će djelovati. To je samo želja ili engleski 'wishfull thinking' da će oksidantno sredstvo djelovati samo na parazita. Kako će doći do parazita ako ne prođe kroz probavni trakt i dođe u kontakt sa vrlo osjetljivom sluznicom, naročito kod djece", kaže Francetić.
Zato ono što roditelji tvrde da su crvi i paraziti, struka kaže da je oštećena sluznica crijeva. "Vidi ovo, je li tebi to izgleda kao dio crijeva? Što je to? To Filip izbacuje van. Ovo se zove crvena glista. Nova je, člankavci su. Rade ove vulve u kojima odrastaju i onda izlaze iz njih i hodaju po organizmu", pojašnjava mama Helena. Sve što Filip izbaci, Helena detaljno pregleda i dokumentira.
Sluznica ili paraziti?
U laboratorij Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u koji smo odnijeli i uzorak Filipove stolice na analizu, u posljednjih su mjesec dana u više navrata stizali uzorci sa sličnim upitom. "Dakle to je ostatak očigledno hrane nedovoljno probavljene, odnosno ostaci sluznice crijeva", pojašnjava doc. dr. sc. Mario Sviben, voditelj odsjeka za parzitološku dijagnostiku HZJZ-a.
Ni ono što je mama Helena pod svojim mikroskopom protumačila kao male crvene gliste, tvrdi profesor Sviben, nisu paraziti. Za teoriju da paraziti uzrokuju autizam, priznaje, čuo je tek prije nekoliko tjedana iako se ovom granom medicine bavi gotovo petnaest godina. Ono što njega i kolegice u laboratoriju pak najviše čudi, jest razočaranje koje roditelji dožive kada dobiju negativan nalaz.
"Bilo je zanimljivo kad sam došla kod jednog doktora koji je stručnjak, koji se razumije u crve, koji zna kako izgledaju dječje gliste, sam donijela da pokažem i on gleda, gleda, gleda i kaže pa dobro, to je crvena glista, nametnik iz crijeva. Ali doktore, je li postoji crvena glisa? Ništa, tajac...", priča Helena.
Zabluda ili logika?
Struka je protiv čvrstog uvjerenja kako Helene tako i ostalih roditelja djece na CD protokolu. Svima su mobiteli puni sličnih fotografija. Na pitanje kako je moguće da se ti paraziti ne mogu identificirati u našim laboratorijima i od strane naših stručnjaka, roditelji imaju spreman odgovor.
"Logično je da nam dolaze nove vrste, a da naši strojevi su stari i ne ulažemo u opremu i ne mogu prepoznati nove", kaže mama Helena.
U vremenu u kojem je znanost umrežena, a nova se otkrića i dijagnostičke metode razmjenjuju brže nego ikada prije, takvo objašnjenje kaže doktor Sviben, jednostavno ne stoji. "Nama zasigurno takav organizam ne bi promakao u dijagnostici", poručuje.
Zašto konvencionalna medicina i parazitologija ne vidi ono što je po njima jasno kao dan, ne zna ni Rivera. "To je odlično pitanje. Jer kada ih vidimo da izlaze, možemo utvrditi da izgledaju poput parazita. Veterinari nam to mogu potvrditi, ali u ovim modernim laboratorijima gdje uzorak stolice stavite u stroj koji ga analizira, ne utvrdimo ništa. Ili kažu da je riječ o sluznici. Ali, kada to čovjek izbacuje, autizam se povlači. Kod osobe se javlja govor, bude joj bolje. Očito da postoji problem sa znanošću koja ne može prepoznati što to izlazi iz ljudi. Ne možete se uvijek oslanjati na laboratorije kako biste objasnili što se događa", kaže Rivera.
Iskustvo rehabilitatorice koja radi s autističnom djecom
No moderna medicina i znanost jedino se na to može i mora pozivati, kaže profesor Francetić. Pojedinačni slučajevi navodnog poboljšanja stanja tvrdi, ni u kojem slučaju ne mogu biti potvrda da nešto djeluje. "Kad bi se provelo adekvatno kliničko istraživanje koje jasno kod autistične djece nije jednostavno, ali sve se može i treba ispitati i provesti kliničko ispitivanje, jasno da bi priznala", kaže dr. Francetić.
Dok se u javnosti suprotstavljene strane međusobno optužuju za nadriliječništvo odnosno konzervativne stavove, mr. sc. Barbara Brezac Benegar svakodnevno radi s autističnom djecom koja su na CD protokolu. Ne krije da zagovara CD protokol, ali kaže, samo zato što se uvjerila da djeluje.
"Uvažavam svačije mišljenje i svaka struka se možda postavlja iz neke svoje pozicije. Mislim da je to potpuno ispravno i potpuno u redu, ali voljela bih da samo malo više ljudi progovaraju iz iskustva, da se ne pričaju stvari rekla-kazala. U tom smislu isto tako da se ne pozivaju na nekakve nuspojave za djecu koja su potpuno zdrava. ta djeca su praćena pedijatrima. Krv se vadi i urin svaki mjesec i slike zdravstvenih kartona su potpuno okej. Prema tome, tu nemamo šta onda raspravljati o zdravlju", ističe Brezac Benegar.
No tema je to o kojoj su proteklih dana raspravljali svi. Od onih koji srčano zagovaraju CD protokol preko onih koji apeliraju na zaštitu djece pa sve do pojedinaca koji pozivaju na linč roditelja. Je li riječ o još jednom suludom primjeru nadriliječništva ili pak o alternativnom načinu liječenja čije rezultate konvencionalna medicina još ne priznaje, prosudite sami.
