Ispred je jedne zagrebačke bolnice aktivisti inicijative '40 dana za život' započeli su bdijenje. 40 će dana moliti ispred brojnih hrvatskih bolnica u kojima se obavljaju pobačaji kako bi potaknuli žene da se predomisle i odluče ne pobaciti.
Pročitajte i ovo
'Spašeno je 30 djece i smanjio se broj pobačaja u nekim bolnicama pred kojima smo bdijeli', rekao je aktivist inicijative Ante Čalkušić.
A bdjeli su i bdiju ispred bolnice u kojoj ginekolog Dubravko Lepušić radi godinama. 'Nemam to živaca gledati jer mi je to ispod svih nivoa. Naravno da imaju pravo na sve, u demokraciji svi imaju pravo na sve. Ali kako je Churchill rekao, da netko može konzumirati demokraciju, mora imati predznanje o onom o čemu govori', kazao je dr. Lepušić.
Marijana Aljinović je mlada majka koju Incijativa smatra majkom herojem. Jer je kako kažu, odlučila roditi. 'Ja sam saznala slučajno kad sam bila 4 mjeseca trudna. Prva rekacija mi je bila abortus jer nisam imala ništa, a imala sam 17 godina.'
Zapravo Marijana više nije ima ni izbora jer je pobačaj moguće legalno obaviti do 10-og tjedna trudnoće.
Spot kojim estradnjaci nastoje žene odgovoriti od pobačaja također je izazvao buru. 'Jasno nam je bilo i bili smo svjesni da plešemo po ledu i da je ta tema uvijek rubna. Ali zašto ne o njoj govoriti', kazao je autor pjesme Domagoj Pavin iz grupe Emanuel.
Mila, koja je željela ostati anonimna, kaže i da je prije svoje odluke vidjela ovaj spot, ne bi se predomislila. Imala je izbor pa ga je iskoristila. Svoju drugu trudnoću je prekinula. 'Ja sam rodila dijete u prvom mjesecu i u petom ostala trudna', kazala je Mila. 'Bila sam u strahu, jer nisam htjela to prolaziti. Mislila sam da se to meni ne može desiti jer sam pazila. Ali eto desilo se... Razmišljala sam i nisam htjela ponovno roditi.'
U tom trenutku nije bila spremna ni pshički ni fizički. Njezinu odluku ne zna nitko osim muža koji trenutačno radi na drugom kontinentu. Zna da je tema i dalje kontroverzna. Stoga ne želi javno. Ne želi biti označena. Jer kaže, zna da bi bila.
'Upravo stoga što se žene jako stigmatiziraju zbog toga i proglašavaju ubojicama, nabija ima se osjećaj krivnje i svi ih krvo gleaju i nitko ne želi biti prozvan. Niti od susjeda niti od nekoga s propovjedaonice', pojasnila je Bojana Genov iz Ženske Mreže Hrvatske.
Pobačaj je tema koja nikada neće imati opći konsenzus. Zakon omogućuje abortus. Zakon bi trebao biti i jest univerzalan za sve. Ipak, neki ga osporavaju na temelju vlastitih, najčešće osobnih uvjerenja. Tako jedni ovu pjesmu čuju kao onu koja slavi život, drugi kao skrivenu inicijativu da se dovede u pitanje pravo da žena raspolaže svojim tijelom. Bojana nimalo ne sumnja u poruku koju su željeli poslati.
'Radi se kampanji i spot je dio nje, a cilj je da se izvrši pritisak na Ustavni sud. A s druge strane da se senzibilizira nova Vlada i Sabor da se radi na izmjeni zakona', smatra gđa Genov.
Niti sestre Husar, niti Nina Badrić o pjesmi nisu željele govoriti. No zato je pred kameru stao autor pjesme koji tvrdi, ni na kraj pameti mu nije bilo ikoga uvrijediti ili sudjelovati u kreiranju nekog novog zakona.
'Mislim da zabrana nikad nije ništa dobrog donijela, mislim da je osvještavanje puno bolje. Jer možemo si zabranjivati, a zabrtanjeno voće je najslađe.', smatra Pavin.
Ipak, njegov stav, kao i stav organizatora molitvene inicijative - o pobačaju su jasni! 'Naš stav je da život počinje od trenutka začeća... A sve ostalo je ubojstvo', smatra Pavin.
Da je ovo točna definicija ubojstva, značilo bi to da smo okruženi tisućama ubojica. Ubojice bi bile i Mila, ali i Bojana. I ona je svojedobno odlučila pobaciti. 'Ja sam odrasla i bila mlada u neko posve drugo doba, kada crkva nije vladala zemljom', rekla je Bojana.
'Strašno mi je kako se na takav način nagovaraju žene. I te crkvene organizacije... Ja jesam odgojena u tom tonu, ali s mnogo stvari se ne slažem', stava je Mila.
Različite su teorije kada zametak postaje dijete. A kad postoje različie teorije, onda je to plodno tlo za različite interpretacije. 'Da li počinje život od masturbacije, od sjemena ili spajanjem stanica ili vremenom kada je moguće da taj plod uopće preživi. A to je oko 24 tjedna trudnoće. Sve prije toga je nemoguće da plod preživi', napominje dr. Lepušić.
Prošle godine bilo je oko 3.200 pobačaja u hrvatskim klinikama. Bojana sumnja u istinitost tih podataka i kaže da ih je mnogo više. Jer mnoge žene odlaze i preko granice. Ne samo kako bi izbjegle pitanja okoline, već i zbog novca. Pobačaj se naime, plaća.
'Negdje košta 1.200 a negdje 2.400 kuna. A nema razloga za to. Tome je kriv sustav javnog zdravstva. Zamislite da operacija krajnika u Rijeci i Slavonskom Brodu košta različito? To se neće desiti', kae Bojana.
Organizator inicijative '40 dana za život' tvrdi - u proteklih nekoliko akcija pomogli su mnogima. To je njihov jedini cilj.
'Pobačaja ne smije biti u našem društvu jer vrijeđa dostojanstvo žene. Vrijeđa i oca i majku i to ljudsko biće. Mi nismo politička organizacija i iza nas ne stoji nitko pa ni katolička crkva. Mi smo vjernici koji pomažu ženama u dvojbi', kaže Čaklušić.
38 godina Hrvatska ima Zakon o pobačaju. Koji kaže da je to odluka koju svaka žena može donijeti samostalno te bez ikakvog objašnjenja prekinuti trudnoću do 10 tjedana starosti. Ostavariti to pravo u posljednjih nekoliko godina sve je teže. Mnogi se naime ginekolozi pozivaju na proziv savjesti. Ne i doktor Lepušić.
'Pitanje priziva savjesti se nekako orijentira najviše oko toga radi li netko ili ne radi prekid trudnoće. To je
vrlo kompleksno pitanje i vrlo opasno u medicini. No netko recimo može, zbog svojih religioznih stavova, imati stav da ne smije dati drugome transfuziju krvi. A znamo da postoje takve zajednice. Pitanje je, hoćemo li doći do toga?', pita se dr. Lepušić te dodaje kako je onaj tko ne želi raditi sve što struka podrazumijeva - promašio struku. Švedska i Bugarska su, kaže, iz tog razloga u medicini zabranile priziv savjesti.
Malta je jedina europska zemlja u kojoj je pobačaj zabranjen, a u Irskoj i Poljskoj ograničen. Isključivo je omogućen kada je u pitanje doveden život žene. Zakonsko pravo kojeg neki osporavaju, Irci tek trebaju izboriti.
'Nema prava na pobačaj, čak i kad je ugroženo zdravlje, ali i ako se radi o žrtvi silovanja ili incesta', kazao je Colm O'Gorman iz Amnesty Internationala Irske. 'Žene mogu dobiti kaznu zatvora i do 14 godina ako se odluče riskirati. Ista je kazna za one koji pomažu - dakle liječnike, primalje, medicinske sestre'.
Koliko je humano natjerati neku ženu zakonom da rodi dijete koje je začeto na nasilan način, kada je dijete plod zločina?
Ivana je imala traumu - kao maloljetnica je bila silovana. 'Razmišljala sam, što sad - trudna sam. Budem li to dijete rodila, što ako liči na oca. Što ću cijeli život gledati to dijete kroz oca njegovog? To mi je bilo prvo. Onda mi je mama isto savjetovala da napravim pobačaj, bila sam maloljetna. I tako smo išli na ilegalni abortus i sve na živo, onako baš grozno. Obavili smo to u Osijeku u privatnoj ordinaciji', ispričala je štićenica Centra Betlehem. 'Grozno je izgledalo, to je kao mesnica. To je bilo dođi da te izrežem i otiđi. Daj mi novac i izađi. Nije bilo anestezije ni ničega.'
Preispitivanje zakona nije loše. No mijenati ga iz uvjerenja koja se temelje na osobnim stavovima, na onome što odgovora grupi ljudi a ne svima, znači samo jedno - narušavanje prava drugima koji ne misle tako.
'Ja mogu biti rocker i jesam rocker, ali ne možemo biti svi. Zašto da ja sad nekog uvjeravam da ide slušati Stonese ili ne znam koga. Zašto se netko na koncu konca petlja u nečiji privatni život. interesantno je kako ljudi vole gledati u tuđi tanjur', kaže dr. Lepušić.
Bojana drži sadašnji zakon dobrim. Jer podrazumijeva izbor. Zabrana donosi isključivost. Pobačaj se, kaže, nikome ne radi na silu. Na silu bi bilo kada bi netko unatoč protivljenju bio primoran roditi.
'To bi bilo kršenje međunarodnih obveza prema UN-u. Dobili smo preporuke da se pobačaj mora učiniti dostupnijim, da se mora financirati iz Fondova javnog zdravstva, da treba poboljšati kontracepiju i spolni odgoj u školama... Dakle time bi Hrvatska učinila sve suprotno od onog što je potpisala u tim međunarodnim dokumentima', podsjetila je Bojana.
Čeka li nas neka nova referendumska inicijativa u budućnosti. Danas se više i ne čini toliko nevjerojatnim. I spolni odgoj u školama mnogima je neprihvatljiv. A taj je program možda mogao pomoći da se broj pobačaj prepolovi. U Finskoj postoji 45 godina i ta zemlja ima najmanju stopu pobačaja u Europi.
'Danas će 10-12 djevojaka otići u Englesku i Wales na pobačaj. Znamo da najmanje 4.000 žena svake godine odlazi samo u Ujedinjeno Kraljevstvo na pobačaj. Mnoge odlaze u druge zemlje, pa i dalje', naglašava Colm O'Gorman.
Dovođenje u pitanje, a osobito zabrana pobačaja bio bi povratak u mračnu prošlost kaže dr. Lepušić. Zabrana ne bi odvratila žene od nauma da pobace. Radile bi to i dalje. Samo u tajnosti. U opskurnim, ilegalnim ordinacijama. Riskirajući vlastiti život.
